Motosport

Na talijanskoj stazi Modena testirali smo potpuno novi Hypermotard, koji je lakši, snažniji i još luđi od svog prethodnika.

I iz aviona se vidi da je ovo i dalje Hypermotard, no riječ je o potpuno novom modelu za 2026., koji rešetkastu konstrukciju ima samo ispod repa, dok se naprijed nalazi aluminijski monocoque, s V2 agregatom kao središnjim nosivim elementom. S time da je i taj agregat od 890 ccm potpuno nov za Hypermotard, a pokreće sad već kompletnu paletu Ducatijevih V2 modela, od Panigalea preko Monstera, Streetfightera i Multistrade sve do avanturističkog motocikla DesertX.

S deklariranih 120,4 KS pri 10.750 o/min, Hypermotard V2 ima 6,4 KS više od prethodnog Hypermotarda 950, a uz to i bitno ljepše radi u onoj dosad kritičnoj zoni ispod 3.000 o/min. Na visokim režimima vrtnje je iznimno eksplozivan, te je tako u nižim stupnjevima prijenosa teško zadržati prednji kotač u kontaktu s podlogom. Mjenjač je, u kombinaciji s quickshifterom, odličan u jurnjavi, a i Brembo kočnice su itekako na visini zadatka,

U testiranoj verziji SP, Hypermotard je čak 14 kg lakši od prethodnika, pa s tih svojih 177 kg (bez goriva) doista munjevito mijenja smjer. Prednji kraj odlično drži putanju, dok Öhlins ovjes pridonosi čvrstoći motocikla na natjecateljskoj stazi, šteta je samo što u onim dubokim nagibima osloncima za noge počnete strugati po asfaltu. U Ducatiju tvrde da to ne bi trebao biti problem pri vožnji cestom, no nismo to imali prilike provjeriti jer su cjelodnevno testiranje organizirali isključivo na stazi Modena, u blizini istoimenog talijanskog grada. Ako je suditi po toj pisti, i ovaj novi Hypermotard ostaje najžešći supermoto na tržištu, s time da u vožnji malo podsjeća i na kakav iznimno hiperaktivan sportski naked.

Za razliku od prethodnika, novi Hypermotard nema dezmodromsko upravljanje ventilima, pa se oni podešavaju tek svakih 45.000 km, a redovito održavanje je i utoliko lakše što se promjena ulja vrši svakih 15.000 km ili svake 2 godine. Takva ušteda u eksploataciji vam dobro dođe jer je početna investicija doista velika. Naime, novi Hypermotard V2 u ovakvoj verziji SP košta čak 21.590 eura, s time da osnovna verzija (bez Öhlinsa, kovanih naplataka, Li-ion baterije…) košta 17.190 eura, što je poprilična razlika. Više detalja o ovom uzbudljivom novitetu moći ćete doznati u testu koji ćemo objaviti u 205. broju Moto Pulsa, prije čega će uslijediti i kratak video test.

Dok se Marc mučio i u „svojem“ Teksasu, Marco je nastavio niz nepobjedivosti s kojim već obara rekorde.

Trebao je to biti trenutak istine za Marca Marqueza i Ducati. Ali ni ta teksaška staza COTA, na kojoj je svojevremeno Marquez bio nepobjediv, nije im donijela to zadovoljstvo da prekinu aktualni niz Marca Bezzecchija i njegove tvorničke Aprilije. Nisu čak bili ni blizu.

Umjesto toga, Marquez je u već prvom krugu Sprint utrke pao pri pretjecanju (gornja fotografija) i još pritom srušio Fabia Di Giannantonia na VR46 Ducatiju. Na ime toga je zaradio „long lap“ za nedjeljnu utrku. Doduše, tu se ni Bezzecchi nije proslavio. Njemu su Sprint utrke jedina slaba točka ove sezone, pa je tako pao u Tajlandu dok je vodio, a sad je posrnuo kad je držao drugo mjesto iza (na kraju drugoplasiranog) Pecca Bagnaie. Da, subota bude gora, Bezzecchi je ranije na kvalifikacijama smetao baš Marquezu i na ime toga je kažnjen tako što je u nedjelju u utrku krenuo s četvrte umjesto druge pozicije. Nije da ga je to smelo.

Nakon odličnog starta i nezgodnog kontakta s Pedrom Acostom, sredinom prvog kruga je Bezzecchi preuzeo vodstvo i počeo odmicati. Pritom je trebao voditi prva tri kruga (Sprint utrke se tu ne računaju), da bi oborio rekord Jorgea Lorenza iz 2015. godine, kad je taj Španjolac neprekinuto držao vodstvo 103 kruga u nizu. Talijan je učinio i više od toga, pa tako novi rekord iznosi 121 krug u vodstvu. a do toga je Bezzecchi došao tako da je (ako gledamo i kraj prošle sezone) vodio baš svaki krug u prethodnih 5 utrka. A usput se, s tih svojih pet uzastopnih pobjeda, izjednačio s takvim legendama kao što su Rossi, Marquez, Doohan, Agostioni, Hailwood, Surtees i Duke.

Uz to, Bezzecchi je prvi koji je uspio pobijediti na prve tri utrke u sezoni još od 2014. godine. Tada je takvo otvaranje imao baš Marc Marquez, s time da se njegov niz pobjeđivanja produžio na prvih 10 utrka. Čini se nezamislivim da bi ga po tome Bezzecchi mogao sustići, no sve je izvjesnije da je on na trenutno najboljem MotoGP motociklu. Uostalom, timski kolega Jorge Martin je pobijedio u Sprintu i bio drugi u nedjelu, s time da je Aprilia tu mogla lako doći i do trostruke pobjede da Ai Ogura nije odustao zbog tehničkog kvara.

Nakon svega, Marc Marquez je izjavio: „Nismo se mi pogoršali, nego su se drugi poboljšali“. I tu vjerojatno ne misli samo na Apriliju, nego i na KTM. Uostalom, Acosta je i u Sprintu i u nedjeljnoj utrci prošao ciljem kao treći, s time da je u subotu kažnjen s 8 sekundi zbog preniskog pritiska u gumi, ali tako je njegovu brončanu medalju samo naslijedio Enea Bastianini na Tech3 KTM-u. A taj je Talijan dobar posao u Teksasu potvrdio i osvajanjem šestog mjesta u nedjeljnoj utrci. Zbog premještanja utrke u Kataru za studeni, pred MotoGP karavanom je mjesec dana odmora, sve do idućeg natjecateljskog vikenda u Jerezu, od 24. do 26. travnja.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 3 od 22 utrke)
1. M. Bezzecchi – Aprilia – 81 bod
2. J. Martin – Aprilia – 77
3. P. Acosta – KTM - 60
4. F. Di Giannantonio – Ducati – 50
5. M. Marquez – Ducati – 45
6. R. Fernandez – Aprilia – 40
7. A. Ogura – Aprilia - 37
8. A. Marquez – Ducati – 28
9. P. Bagnaia – Ducati – 25
10. L. Marini – Honda - 23

KONSTRUKTORI:
1. Aprilia – 101 bod
2. Ducati – 69
3. KTM – 65
4. Honda – 28
5. Yamaha - 9

Ako računamo kraj prošle i početak ove sezone, Aprilia i Bezzecchi broje četiri MotoGP pobjede u nizu.

Zapravo, ako zavirimo samo još malo dalje u prošlost, do prošlogodišnjeg Phillip Islanda, gdje je slavio Raul Fernandez, onda zaključujemo da je tvrtka iz Noalea pobijedila na čak 5 od posljednjih 6 utrka. Uz to, u Valenciji je Marco Bezzecchi bio prvi i Fernandez drugi, a slično je sad bilo u Brazilu. Bezzecchi je glatko pobijedio, Jorge Martin je bio drugi, a Ai Ogura peti. Dakle, je li to donedavnu dominaciju Ducatija iznenada dotukla nova dominacija, ovaj put Aprilije?

RS-GP je svakako ponajbolji MotoGP motocikl u ovom trenutku, no treba još malo pričekati sa zaključkom da je baš i najbolji, odnosno bolji čak i od Desmosedicija, koji je još donedavno djelovao kao gotovo nepobjediv. Naime, i staza Buriram, na kojoj se vozila VN Tajlanda, i staza Goiania, na kojoj se nakon 22 godine čekanja vozila VN Brazila, spadaju u red bržih staza u prvenstvu, a na jednoj i drugoj su se utrke vozile i po visokim temperaturama zraka i asfalta. Zbog takvih je ekstremnih opterećenja Michelin, za obje te utrke, isporučio stražnju gumu posebne i bitno čvršće konstrukcije, koja većini vozača i motocikala ne odgovara. Možda je to olakšalo Aprilijin proboj u prvi plan.

Međutim, činjenica je da prošle godine s tom čvršćom stražnjom gumom vozači Aprilije nisu bili nešto posebno uspješni, dok su Marc Marquez i Ducati pobjeđivali. A to se sad okrenulo. Isto tako, još donedavno su i vozači Aprilije i sam RS-GP imali velikih problema u utrkama koje su se vozile po tropskim vrućinama, a sad Bezzecchi baš u takvim uvjetima pobjeđuje kao od šale. Dakle, napredak je evidentan, a dakako da ćemo po tom pitanju biti još malo pametniji već idući vikend, kad se voze utrke u Teksasu. Ako Marc Marquez na toj „svojoj“ stazi COTA konačno ne dođe do stote GP pobjede, to bi to moglo značiti da je Ducati doista u problemu. Barem u odnosu na Apriliju.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon utrke za VN Brazila)
1. M. Bezzecchi – Aprilia – 56 bodova
2. J. Martin – Aprilia – 45
3. P. Acosta – KTM - 42
4. F. Di Giannantonio – Ducati – 37
5. M. Marquez – Ducati – 34
6. A. Ogura – Aprilia - 33
7. R. Fernandez – Aprilia – 29
8. A. Marquez – Ducati – 13
9. B. Binder – KTM – 13
10. F. Morbidelli – Ducati - 12

Dizajn je sličan, baš kao i nestašni karakter na cesti ili terenu, ali tehnika je potpuno nova.

Dosad je DesertX bio možda i najzabavniji avanturistički model srednje zapremine, kako na cesti tako i na off-roadu. S te strane i nije bilo razloga za promjenu, no Ducati već neko vrijeme ima potpuno novu platformu za V2 modele, na kojoj je sad osvanula i druga generacija putnog endura DesertX.

To znači da je umjesto čeličnog rešetkastog okvira sad i DesertX ima „monocoque“, kod kojeg osnovu nosive konstrukcije predstavlja V2 agregat. On sad broji 890 umjesto 937 ccm, i nema dezmodromiku, a isporučuje nepromijenjenih 110 KS pri tek nešto nižih 9.000 o/min. Rep motocikla je rešetkaste čelične konstrukcije, KYB podesivi ovjes je dugačkog hoda, a žbičani naplatci su promjera 21 col sprijeda i 18 cola straga.

Težina sa svim tekućinama, ali bez goriva, je 209 kg, a paket elektronskih pomagala je doista bogat. Na raspolaganju je šest modova vožnje, od kojih su dva predviđena za off-road. Više detalja moći ćete pročitati u 204. broju Moto Pulsa.

Ducati je stoti rođendan uveličao i retro replikom svojeg prvog superbike modela Super Sport 750 Desmo.

Predstavljen 1973. godine, Super Sport 750 Desmo je započeo eru V2 sportskih modela marke Ducati, koji su bili namijenjeni i cesti, ali su se proslavili na natjecateljskoj stazi. Njemu u čast sad su predstavili poseban model Formula 73, koji će biti proizveden u ograničenoj seriji od 873 primjeraka, a bazira se na mehanici aktualnih Scrambler retro modela.

Formula 73 tu se ističe prednjim poluoklopom, na kojeg je montirano okruglo LED svjetlo u za Scrambler prepoznatljivom X stilu. Kombinacija boja je izvedena po uzoru na prvi Super Sport 750 Desmo, uz zlatnu traku preko spremnika goriva, kao na natjecateljskom motociklu Imola 750 Desmo.

Formula 73 ima i „clip-on“ upravljač, na čije su krajeve montirani i retrovizori, a tu je i poklopac stražnjeg dijela sjedala. Sve to budi asocijacije na café racer motocikle, čemu pridonose i žbičani naplatci od 17 cola. Formula 73 se može pohvaliti i Termignoni ispušnim sustavom, kao i dijelovima izrađenim iz jednog komada aluminija, uključujući tu i čep spremnika goriva marke Rizoma. Kao i ostali Scrambler modeli, i Formula 73 kombinira KYB ovjes s Brembo radijalnim kliještima, a legendarni zrakom hlađeni V2 agregat od 803 ccm i na ovom posebnom modelu razvija 73 KS pri 8.250 o/min.

Proizvest će 293 primjerka ovog još snažnijeg, još lakšeg i još posebnijeg Panigalea V4. Vjerojatno i najskupljeg dosad!

Već su ranije predstavili posebnu MM93 verziju Panigalea V2, a sad su u čast tog istog Marca Marqueza, koji im je donio titulu MotoGP prvaka, predstavili i skupocjeni Ducati Panigale V4 Marquez 2025 World Champion Replica, koji će biti proizveden u ograničenoj seriji od 293 komada. Bazira se na Panigaleu V4 S, ali je uvelike modificiran kako bi bio potencijalno još brži, a svakako bitno skuplji.

Zahvaljujući Akrapovič ispušnom sustavu (homologiranom za cestu) i posebnoj kalibraciji V4 agregata od 1.103 ccm, vrhunac je pomaknut s 216 na 218,5 KS pri istih 13.500 o/min. To je ujedno i 0,5 KS više od onog s čime raspolaže Panigale V4 R. Taj je Akrapovič ispušni sustav, zajedno s brojnim drugim dijelovima od karbona, uključujući tu i naplatke, pridonio daljnjem spuštanju težine, koja iznosi 186,5 kg, bez goriva.

Od ostalih (brojnih) promjena, ljubitelje Ducatija bi moglo najviše veseliti to što je u igri i suha spojka. A tu su i doista posebne kočnice, u režiji Bremba, s ogromnim „T-drive“ diskovima promjera 338,5 mm i GP4 Sport Production kliještima. Osim toga, kao i kod modela V4 R, s donje strane prednjih oplata su posebni aero dodaci koji pomažu stvaranju podtlaka ispod motocikla kad je duboko nagnut, zahvaljujući čemu je moguće još malo brže proći kroz zavoj. Jasno, tu su i posebne boje i grafije, izvedene u stilu MotoGP motocikla, a onda i vlastoručni potpis Marca Marqueza na spremniku goriva svakog proizvedenog primjerka. Cijena još nije objavljena, a možda je tako i bolje.

Peta generacija Monstera donosi novu mehaniku i još manju težinu, ali i ponovo malo mišićavije linije u stilu slavnih prethodnika.

Nakon nešto nježnije pojave četvrte generacije, novi Monster ponovo krase malo "muževnije" i agresivnije linije, inspirirane ranijim predstavnicima, što se možda najjasnije vidi na dizajnu spremnika goriva. Na svog neposrednog prethodnika pak podsjeća izvedbom LED prednjeg svjetla, ali ono je ovdje potpuno drugačije i upečatljivije

Umjesto dosadašnjeg agregata od 937 ccm, novi Monster ima stroj od 890 ccm, kojeg dijeli s V2 modelima Streetfighter, Panigale i Multistrada. U ovom slučaju se deklarira 111 KS, baš kao i za prethodni model, ali je ta „konjica“ sad dostupna pri nešto nižih 9.000 o/min. V2 agregat je nosivi dio u monocoque izvedbi okvira, a takva kombinacija, kao i nova stražnja vilica, pridonose tome da je ovaj Monster broji samo 175 kg (bez goriva), te je tako još za 4 kg lakši od svog prethodnika.

Promijenjena je i ergonomija, s malo nižim sjedalom i višim upravljačem, a u seriji dolaze Brembo kočnice, TFT instrumenti te brojna i napredna elektronska pomagala. Više detalja moći ćete doznati u idućem broju Moto Pulsa.

Usprkos mirovanju i imobilizaciji, ozljeda desnog ramena nije zacjeljivala, pa je Marc Marquez završio na operacijskom stolu.

Isti onaj medicinski tim koji je sedam dana ranije preporučio Marcu Marquezu konzervativno liječenje, bez operacije, promijenio je mišljenje nakon što je kontrolni pregled pokazao da se napukla kost i ligamenti u međuvremenu nisu dovoljni stabilizirali. Nema nikakvih informacija hoće li zbog toga oporavak trajati duže ili kraće.

Sasvim očekivano, Ducatijev testni vozač Michele Pirro će mijenjati ozlijeđenog Marqueza, no zanimljivo je da su ga nominirali samo za utrku u Australiji, ne i za onu u Maleziji, koja je samo tjedan dana kasnije. To uopće ne znači da očekuju kako bi se Marquez do Malezije mogao oporaviti, nego si time samo otvaraju dodatne mogućnosti.

Recimo, u Maleziji bi Marqueza mogao mijenjati Nicolo Bulega koji je još uvijek, teoretski, u borbi za naslov Superbike prvaka. Doduše, to bi za Bulegu bio treći uzastopni natjecateljski vikend, ali i prilika da se bolja upozna s MotoGP motociklom. Već je ranije objavljeno da će tijekom 2026. nekoliko puta testirati Ducatijev MotoGP motocikl za 2027. (kad stupaju na snagu nova pravila), a postoji i realna mogućnost da Bulega te 2027. postane stalni član u nekoj od satelitskih momčadi.