Motosport

Četvrta sreća? Vozači Honde su papirnati favoriti, ali Dakar se ne vozi na papiru, nego po prevrtljivom pijesku i klimavom kamenju.

Kad su se prije nekoliko godina vratili na Dakar Rally, u Hondi su vjerojatno računali na „treću sreću“. U najgorem slučaju. Motocikl se u međuvremenu pokazao malo previše fragilnim, posebno u području elektronike, ali ipak iznimno brzim, a tvornički vozači nerijetko čak i prebrzim. Posebno Joan Barreda, koji je trenutno možda i najbrži reli vozač, što potvrđuje i 12 etapnih pobjeda u protekle tri godine s Hondom, ali Španjolac ipak, zbog padova ili tehničkih problema, na kraju nikad nije završio plasiran bolje od 7. mjesta.

Drugi vozač Honde je Portugalac Paulo Goncalves, koji je prošle godine čak i bio brži od Come, ali je, za razliku od vozača KTM-a, morao promijeniti agregat i tako zaradio pola sata kazne te završio kao drugi. U međuvremenu je Honda ostala bez iskusnog Rodriugesa koji se vratio Yamahi, dok je heroina Laia Sanz sada vozačica KTM-a, no momčadi se pridružio američki rookie Ricky Brabec, koji je ove godine dominirao pustinjskim utrka u SAD-u. Osim toga, iz Yamahe je došao Michael Metge, koji će biti vodonoša Barredi, dok bi Paolo Ceci, trebao biti na usluzi Goncalvesu u slučaju bilo kakvog tehničkog kvara ili sličnog problema. Tu je i južnoamerička momčad Honde čiji će vozači, ako zatreba, a hoće, također podmetnuti leđa.

No, razlog zbog kojeg posebno Barreda, a onda i Goncalves, nose teret možda i najvećih favorita krije se u dosad nepobjedivoj momčadi KTM-a, koja će se morati vaditi na kombinaciju mladosti i bogatog iskustva nakon što su ljetos ostali bez Come, koji je preuzeo ulogu sportskog direktora utrke. U tom kontekstu, Honda ima još veći imperativ da iz četvrtog pokušaja konačno dođe do pobjede, sve ostalo bi za japanske direktore bilo totalno razočaranje vrijedno harakirija.

Yamahin motocikl je ponovo dorađen i podvrgnut dijeti, a vratio se i Rodrigues. No, teško da ih možemo proglasiti favoritima.

Prethodni Dakar je bio rezultatska katastrofa i u tom smislu Yamaha ima velike šanse za napredak. Uostalom, gore ne može. Od potpuno novog motocikla se mnogo očekivalo, no pokazao se previše zahtjevnim za vožnju teškim terenom, tako da se nakon odustajanja Botturija i Metgea samo Pain na kraju našao među prvom desetoricom, a i to na samom rubu.

Za predstojeći Dakar su olakšali i doradili motocikl, a u momčad se vratio i Helder Rodrigues, portugalski veteran koji je Yamahu već bio dovodio do najniže stepenice pobjedničkog postolja, no kao da nikad nije pokazivao veće ambicije od toga. Prošle godine je došao do dvije etapne pobjede, no na kraju je završio kao tek 12. što je rezultiralo time da je nakon 3 godine dobio otkaz u momčadi Honde.

Osim toga, Yamaha je u međuvremenu ostala bez Paina, koji je 2013. nekoliko dana bio u vodstvu relija, a 2014. završio kao treći u ukupnom poretku. Ovaj put će radije voziti privatni KTM, dok se Metge uspio izboriti za upravljač tvorničke Honde.

Tako uz povratnika Rodriguesa u tvorničkoj momčadi Yamahe ostaje samo Alessandro Botturi, koji je jak poput bika, a ponekad i brz poput munje, ali tek treba ostvariti neki zapaženiji rezultat. Povremeno bi mogao zasjati i nizozemski veteran Frans Verhoeven, no sve upućuje na to da bi se ipak moralo dogoditi malo čudo pa da nekog od Yamahinih vozača vidimo u borbi za sam vrh poretka.

Iako se tek vraća na Dakar Rally, momčad Husqvarne već ima pobjednički motocikl. FR 450 se bazira na KTM-u 450 Rally.

Tvornička momčad Husqvarne se vraća na Dakar Rally. Ponovo. Prije nekoliko godina su se vratili s motociklom koji je bio baziran na mehanici BMW-ovog rally stroja, a. sada se, nakon što su promijenili vlasnika, oslanjaju na KTM-ov pobjednički motocikl. I to je njihova najveća, ali ne i jedina prednost.

Naime, tvornička momčad ima i dosta dobru vozačku postavu. Za početak, tu je portugalski rutiner Ruben Faria, koji se kao tvornički vozač KTM-a znao pokazati izuzetno brzim, no isto tako je nerijetko bio sputan time što je prvenstveno morao pomagati glavnim zvijezdama momčadi. Iako ne spada u krug najvećih favorita, vrijedi podsjetiti da je 2013. završio kao drugi, pa tako ne bi bilo nikakvog čudo da i sad kad je „pušten s lanca“ dogura do pobjedničkog postolja.

Sličan potencijal ima i čileanski vozač Pablo Quintanilla, kojeg je Husqvarni također „posudio“ KTM, nakon što je na prošlom reliju Dakar završio kao odličan 4. i to bez obzira na to što ga je u jednom trenutku izdalo zdravlje. I na kraju, tu je i Francuz Pela Renet kojem je to prvi Dakar Rally tako da će njegovi dometi biti ograničeni na stjecanje iskustva i pomaganje timskim kolegama. To ne znači da će biti spor, ipak je riječ o dvostrukom enduro prvaku svijeta.

Isplanirano je skoro 9.000 prašnjavih km, od čega pola čine brzinski ispiti. Neće biti lako, ali, bez Čilea i Perua, ni posebno lijepo.

Da podsjetimo. Prvo je Čile zatvorio svoje granice dakarskoj karavani zbog velikih poplava odmah nakon prošlogodišnjeg relija, a onda je gostoprimstvo otkazao i Peru zbog straha od eventualno mogućih poplava i nevremena za vrijeme predstojećeg relija. Ne ulazeći sad u stvarne razloge tih otkazivanja, činjenica je da su organizatori relija ostali ograničeni na teritorij prašnjave Argentine i nebeski visoke Bolivije. S obzirom na takav bitno smanjeni manevarski prostor, biti će zanimljivo vidjeti koliko je interesantnu rutu uspio osmisliti Marc Coma, prošlogodišnji pobjednik, a ovogodišnji sportski direktor relija.

Prvi dio rute starta kratkim prologom u Buenos Airesu i vodi na sjeveroistok kroz već dobro poznate argentinske krajolike, na kojim još nitko nije umro od ljepote, ali jest, i to nažalost doslovno, od iscrpljenosti. Dodatnu opasnost predstavlja to što je uglavnom riječ o makadamskim dionicama s velikim brzinskim prosjecima i obiljem prašine koja smanjuje vidljivost. Iako svakodnevno treba savladati više od 600 km, ponekad i po paklenim vrućinama, prava muka počinje od 4. etape kada će se brzinski ispit odraditi na prosječnoj nadmorskoj visini većoj od 3.500 m, s time da na kraju tog dana natjecatelji ne mogu računati na pomoć mehaničara.

Peta etapa vodi u Boliviju, pri čemu će se natjecatelji popeti na više od 4.600 m nadmorske visine i tako oboriti visinski rekord za jedan brzinski ispit. I šesti dan ostaju u Boliviji, ne spuštajući se ispod 3.500 m, i tu bi glavobolja te mučnina mogli uzeti svoj danak, odnosno rezultirati brojnim odustajanjima. Da stvar bude teža, tog dana je na rasporedu i najduži brzinski ispit s predviđenih čak 542 km. A i to pod uvjetom da se uslijed vrtoglavice negdje ne zaluta.

Nakon toga slijedi vraćanje u Argentinu i spuštanje u Saltu, gdje preostale natjecatelje čeka obećani dan odmora, ali tek nakon što odrade skoro 800 km u sedlu, od čega 353 km otpada na brzinski ispit, koji uključuje i prijelaz preko planinskih rijeka i potoka, koji u to doba godine znaju nabujati. A onda slijedi i drugi dio relija Dakar, u kojem bi konačno mogli vidjeti i prve pješčane dine. Njih će svakako nedostajati na ovogodišnjem izdanju relija, ali će ih vjerojatno biti taman dovoljno da nastane koja lijepa fotografija, posebno na 10. etapi koja prolazi kroz srce poznatih Fiambala dina.

Završne dionice neće biti osobito slikovite, ali će biti brze i naporne, posebno pretposljednja 12. etapa, koja je i najduža s planiranih čak 931 km, od čega bi 481 km trebao otpasti na brzinski ispit prašnjavim brdskim cesticama omeđenim gustom vegetacijom. Sve bi trebalo završiti u argentinskom gradu Rosario, nakon što se odradi završnih 699 km, u što je uključen i posljednji brzinski ispit od 180 km, na kojem se uvijek može dogoditi pokoje iznenađenje.

Uglavnom, kad bi prošlo sve po planu, a to nikad nije slučaj, vozači motocikala i četverocikala bi odvalili ukupno 8.973 km, od čega 4.690 km otpada na brzinske ispite. Iako je već sada jasno da nećemo gledati posebno lijepo izdanje relija Dakar, barem kad je scenografija u pitanju, nema sumnje da će ponovo samo oni najspremniji i najs(p)retnij stići do kraja. Osim toga, za nadati se da ćemo svjedočiti zanimljivoj borbi za vrh poretka, pri čemu dodatnu draž cijeloj priči daje to što KTM po prvi put nakon više od desetljeća nije glavni favorit za pobjedu. Ili ipak jest?

Nakon 18 nastupa na reliju Dakar, Stanovnik je u zadnji tren odustao od nove avanture. Presudilo je otkazivanje sponzora.

Odiseja će krenuti bez njega. Dok se mašinerija njegovih nesuđenih protivnika skupno ukrcavala na brod za Argentinu, slovenski veteran Miran Stanovnik je objavio konačnu odluku o nenastupanju na ovogodišnjem reliju Dakar. Razlog su financije.

Naime, sponzor mu je trebala biti tvrtka koja je bila fokusirana na tržište Perua, no odustali su nakon što je i Peru odustao od domaćinstva. Nakon toga Stanovnik očito nije mogao naći novog sponzora i tako je u financijskoj konstrukciji ostala rupa od 30-ak tisuća eura. Pritom ovo odustajanje ne znači i kraj dugačke karijere.

Možda je, barem podsvjesno, donošenju odluke o pauzi pridonijeli i blago razočaranje smjerom kojim ide ovaj reli, a koje se u Stanovnikom izjavama osjeti već nekoliko godina. Ovogodišnja ruta, koja je ograničena samo na prostor Argentine i Bolivije, biti će praktično lišena velikih pješčanih dina i Stanovnik je uvjeren kako će nedostajati doza romantike. No, uvjeren je da će reli biti iznimno težak, zbog velike nadmorske visine u Boliviji, ali i opasno brz.

Novo izdanje relija Dakar kreće 3. siječnja iz Buenos Airesa. Ovaj put bez Mirana Stanovnika.

Brza, vrlo brza ruta, ali bez pravih pustinjskih etapa. Nema sumnje, Dakar je bitno osakaćen odustajanjem Čilea i Perua.

Nakon što su prvo Čile, a onda i Peru, otkazali gostoprimstvo, trebalo je u kratkom roku značajno modificirati rutu. Ograničeni na teritorij Argentine i Bolivije, organizatori su na kraju isplanirali reli koji će imati jednak broj radnih dana i otprilike istu kilometražu kao što je bilo prvotno planirano, no teško da će imati jednaku privlačnost, kako za natjecatelje tako i za publiku.

Uglavnom, umjesto da krene iz glavnog grada Perua i započne s nekoliko dana surfanja na golemim pješčanim dinama, reli će 3. siječnja još jednom krenuti iz Buenos Airesa, nakon čega slijede tri vrlo dugačke etape, s iznimno brzim i prašnjavim brzinskim ispitima. Slijedi kružna ruta oko Jujuya, pa prelazak na teritorij Bolivije, gdje će natjecatelji provesti tri dana na velikim visinama i odraditi jednu maratonsku etapu bez pomoći mehaničara.

Nakon povratka u Argentinu i dan odmora u Salti 10. siječnja, reli nastavlja po originalno planiranoj ruti do cilja u gradu Rosario, gdje bi sve trebalo okončati 16. siječnja. Sve u svemu, pred vozačima je desetak dana jurnjave po argentinskim pustopoljinama, što znači da će glavninu posla odrađivati na vrlo brzim makadamskim dionicama. Opasnosti neće nedostajati, ali hoće pješčanih dina i zahtjevne navigacije, čime se dodatno pojačava novodobni trend po kojem je Dakar sve manje maratonska pustinjska avantura, a sve više naporan niz dugačkih sprintova.

Na dnu je popis etapa za Dakar 2016.

03/01: Buenos Aires - Villa Carlos Paz

04/01: Villa Carlos Paz - Termas de Río Hondo

05/01: Termas de Río Hondo - Jujuy

06/01: Jujuy - Jujuy

07/01: Jujuy - Uyuni

08/01: Uyuni - Uyuni

09/01: Uyuni - Salta

10/01: Dan odmora - Salta

11/01: Salta - Belén

12/01: Belén - Belén

13/01: Belén - La Rioja

14/01: La Rioja - San Juan

15/01: San Juan - Villa Carlos Paz

16/01: Villa Carlos Paz - Rosario

Nije li čudno da je nakon Čilea i Peru otkazao već dogovoreno gostoprimstvo? To više što su i ovom slučaju opravdanje prirodne nepogode, koje se još nisu ni dogodile.

Marc Coma je vjerojatno već požalio što je prije kojih mjesec dana okončao natjecateljsku karijeru i preuzeo funkciju sportskog direktora relija Dakar. Naime, nakon što je Peru otkazao već dogovorene početne etape na njihovom teritoriju, organizatorima je preostao samo teritorij prašnjave Argentine i previsoke Bolivije. Biti će pravo čudo ako u takvom skučenom prostoru uspiju osmisliti rutu koja će zadovoljiti gledatelje i natjecatelje. Pješčanih dina bi moglo biti samo u tragovima.

Dakle, nakon što je Čile iznenada odlučio pauzirati, kao zamjena za 2016. uskočio je Peru, na čijem se teritoriju trebalo održati prvih nekoliko etapa, vjerojatno najatraktivnijih na cijelom reliju. No, sada su i vlasti Perua donijele konačnu odluku kako neće biti ništa od starta u Limi, kao ni tih nekoliko obećanih pješčanih etapa. Kao i u slučaju Čilea, službeni razlog su prirodne nepogode, s time da se one u ovom slučaju još nisu ni dogodile.

Naime, bilo je nemalo sumnjivo kada se Čile zahvalio organizatorima na suradnji zbog potrebe sanacije terena i pomaganja stanovništvu nakon velikih poplava koje su sjeverni dio zemlje pogodili još početkom godine. Dakle, skoro godinu dana prije početka relija Dakar 2016. Sada su vlasti Perua otkazale dogovor zbog toga što vremenske prognoze pokazuju kako bi El Nino vremenski fenomen ove godine trebao biti posebno žestok. Zbog toga je postavljen prioritet da sve državne službe budu u funkciji eventualnog spašavanja ljudstva i imovine.

Jasno, ako bi se ostvarile te, navodno, kataklizmičke prognoze, onda bi ionako bilo teško odraditi predviđene etape. No, zbog ogromnog vremenskog odmaka između trenutka otkazivanja i (ne)događanja vremenskih nepogoda, baš kao i u slučaju Čilea, treba se još jednom zapitati da li su to stvarni razlozi. Ili ipak francuski organizatori relija plaćaju danak svojoj gramzivosti, odnosno silnim milijunima dolara koje traže od južnoameričkih zemalja da bi ih uključili u svoj itinerer. Bilo kako bilo, nova i osakaćena ruta relija trebala bi biti objavljena u drugoj polovici rujna.

Peterostruki pobjednik Dakra postaje sportski direktor utrke koja ga je proslavila. Iznenađujuća odluka na vrhuncu sportske karijere.

Nakon što je prije godinu dana njegov najveći protivnik Cyril Despres objavio obrat u karijeri i nastavak utrkivanja u kategoriji automobila, sada je Marc Coma najavio možda još šokantniju prekretnicu. Naime, Španjolac je na vrhunce karijere prihvatio ponudu Etiennea Lavignea i postao sportski direktor relija Dakar. Zanimljivo je da to toga došlo nakon što je dosadašnji dugogodišnji sportski direktor David Castera postao novi kopilot u Peugeotu Ciryla Despresa.

Marc Coma je nastupio na 12 relija Dakar i sve do prošle godine vodio žestoku borbu sa Cyrilom Despresom. Nakon što je Despres 2014. prešao na Yamahu, a 2015. vozio za Peugeot, Coma ga je s dva uzastopna slavlja sustigao po broju pobjeda. Budući je u međuvremenu ušao u 39. godinu života bilo je za očekivati kako će peterostruki pobjednik u skorije vrijeme priječi u kategoriju automobila, no sada je sasvim izvjesno kako će umjesto toga istraživati bespuća Južne Amerike i određivati rutu kojom će juriti njegovi bivši protivnici.

Iako se Španjolac očito odlučio povući na vrhuncu sportske karijere, ostaje za vidjeti hoće li u svom novom i prenatrpanom rasporedu možda naći vremena da nastupi na još nekom od manjih cross-country relija. Naime, Coma je šesterostruki svjetski prvak u toj grani motosporta i do trenutka ove objave je bio na najboljem putu da obrani prošlogodišnji naslov.

U svakom slučaju, odlazak Come predstavlja veliki gubitak za KTM, utoliko više što im Honda opasno puše za vratom. Na širokom platnom spisku im ostaju iskusni Faria i Viladoms te buduće zvijezde Sunderland i Walkner, a nedavno ja za njih potpisala i Laia Sainz. No, nitko od njih (još) nije vozač kalibra Marca Come.