Motosport

Iako M1 još uvijek nije konkurentan, bivši svjetski prvak je produžio vjernost tvorničkoj momčadi Yamahe do 2026. godine.

Prije samo dva tjedna, tijekom GP vikenda u Portugalu, Quartararo je izjavio da će odluku o nastavku karijere donijeti brzo. No nismo mislili da će to biti baš tako brzo, a još i manje smo mogli znati da će to značiti produžetak ugovora s Yamahom. Uostalom, sigurno je imao ponude i od drugih marki, a M1 još uvijek nije konkurentan motocikl i s njim se Quartararo na dvije dosadašnje utrke ove sezone borio tek za proboj u Top 10.

S druge strane, činjenica je da je Yamaha pojačala inženjerski dio priče i uložila dodatna sredstva u razvoj, no najvažnije je da su, kao i Honda, promijenili pristup. Žele biti hrabriji i brži u razvoju motocikla, te računaju i na pomoć europskih stručnjaka kako bi se mogli boriti s europskim markama (Ducati, Aprilia, KTM).

Fabio Quartararo je još od kraja prošle sezone govorio da mu se sviđa ta promjena pristupa i vjerojatno je baš to bilo presudno da produži ugovor i za 2025. i 2026. A tu je u igri vjerojatno i dodatni financijski stimulans, jer u Yamahi ne skrivaju da su pod svaku cijenu željeli zadržati Francuza, koji je s njima 2021. osvojio naslov prvaka, a 2022. bio viceprvak. S Yamahom je od početka svoje MotoGP karijere, s time da je 2019. i 2020. vozio za satelitsku momčad Petronas, a od 2021. je dio tvorničke momčadi. Uz spomenutu titulu, u međuvremenu je skupio 11 MotoGP pobjeda, ali uskoro će se navršiti 2 godine od njegova posljednjeg slavlja.

Ovako ranim potpisivanjem produžetka ugovora, Quartararo je izbio jaku kartu iz ruke Jorgea Martina, koji je potencijalni prelazak u redove Yamahe koristio kao polugu za pritiskanje Ducatija da mu ponude mjesto u tvorničkoj momčadi. Sad kad imaju Quartararoa, vjerojatno će nastaviti suradnju s Rinsom, koji je tek došao u Yamahu, dok bi se Martin u svojim pregovorima mogao još više okrenuti Apriliji, koja je slovila i kao potencijalna destinacija za Quartararoa.

Prije dva desetljeća je Europska Komisija spriječila jedno takvo spajanje. Ali Liberty Media sad ima razrađen plan.

Možda je vijest objavljena na „prvi april“, ali nije to bila riječ o šali, nego o ozbiljno pripremljenom poslu. Već se tamo negdje od druge polovice prošle godine itekako govori o tome da će američka tvrtka Liberty Media, koja je vlasnik prava za Formulu 1, postati i vlasnik španjolske Dorne, koja je vlasnik prava za MotoGP, ali i Moto2, Moto3 i MotoE, kao i Superbike prvenstvo i pripadajuće popratne klase.

Sad je i službeno objavljeno da će Liberty Media platiti 3,5 milijardi eura za 86% Dorne. Odnosno, otkupili su puni paket dionica Bridgepoint fonda i kanadskog mirovinskog fonda CPPIB, plus jedan dio dionica u vlasništvu čelnika i zaposlenika Dorne, a koji sad drže preostalih 14% dionica. S time da većina od tih 14% dionica vjerojatno pripada 80 godišnjem Carmelu Ezpeleti, koji je prvi čovjek Dorne od 1994. godine, a to će ostati i dalje, baš kao što će i centrala Dorne ostati u Madridu.

Ipak, sve to moraju potvrditi i odobriti regulatorna tijela u raznim dijelovima svijeta, a tu mogu nastati problemi. Tako je bilo i 2006. godine kada je tvrtka CVC morala prodati svoj udio u Dorni (odnosno MotoGP prvenstvu) kako bi mogli kupiti prava za Formulu 1. Sve to zbog bojazni da bi takva koncentracija moći, kroz vlasništvo u dvije najpopularnije grane motosporta, mogla rezultirati time da CVC ucjenjuje vlasnike televizijskih prava.

U tvrtki Liberty Media tvrde da tad CVC jednostavno nije imao dovoljno vremena da kvalitetno pripremi cijelu stvar, kao i da je situacija po pitanju televizijskih prava sad bitno drugačija. A razlika je i u tome što se MotoGP ne bi samo „utopio“ u njihovu Formula One grupu, nego bi Dorna ostala zasebna cjelina. Uvjereni su tako da u ovom slučaju regulatorna tijela neće imati zamjerki te da će cijeli proces preuzimanja završiti do kraja ove godine.

Inače, otkad je Liberty Media preuzeo Formulu 1, globalna popularnost tog motosporta je bitno porasla. Ako pak im uspije preuzimanje Dorne, povećavaju se šanse da bi se koji put istog vikenda na istoj stazi vozile i MotoGP i Formula 1 utrke. Ta mogućnost se već neko vrijeme spominje, a u MotoGP paddocku se šuška kako je najavljena rekonstrukcija staze u Barceloni baš na tom tragu.

Istovremeno, u toj transakciji jedva da se i spominje Superbike prvenstvo, što samo pojačava dojam kako bi njega Liberty Media mogao staviti na prodaju. Navodno postoji nekoliko tvrtki koje bi bile spremne preuzeti Superbike, ali to je nešto što će se rješavati u hodu.

Svaka čast pobjedniku Martinu, ali zanimljiviji je sudar Marqueza i Bangnaje, kao i sjajan rezultat Acoste.

Pedro Acosta je u svojoj tek drugoj MotoGP utrci došao do podija, kao treći najmlađi kojem je to ikad uspjelo u kraljevskoj klasi. Odvozio je sjajnu utrku u kojoj je u izravnim borbama pretekao i Pecca Bagnaiju i Marca Marqueza, te je sa satelitskim GasGasom (koji je zapravo KTM) završio daleko ispred Bindera i Millera, tvorničkih vozača KTM-a, koji su završili 4. i 5.

Druga stvar o kojoj će se pričati je sudar Bagnaije i Marqueza. Ovaj potonji je pretekao Bagnaiju na ulasku u polukružni zavoj broj 5, ali je pritom otišao malo široko, što je Talijan iskoristio da se pokuša probiti natrag s unutarnje strane. Marquez se vraća na idealnu liniju, putanje su im se ukrstile, sudarili su se i pali. Iako je Bagnaia nakon tog incidenta bio pomirljiv, Marquez je u press centru bez rezerve ustvrdio da je Bagnaia bio kriv, jer nije bilo smisla da se pokušava odmah vratiti ispred kad je bila riječ o borbi tek za 5. mjesto.

Treća stvar koju treba izdvojiti je odustajanje Vinalesa, koji je dan ranije pobijedio u Sprint utrci. Vozač Aprilije je cijelu utrku držao vodećeg Martina na nišanu, da bi u samoj završnici utrke usporio na ciljnoj ravnici. Novinarima je izjavio da je cijelu utrku imao problema s ubacivanjem iz 5. u 6. brzinu, a onda je to i do kraja zapelo. Na ulasku u prvi zavoj uspio je nekako ubaciti u drugu brzinu, ali je otišao u prašnjavu asfaltiranu zonu i pao pri dodavanju gasa.

Na nešto dužu pauzu, kojoj je kumovalo otkazivanje utrke u Argentini, kao vodeći u ukupnom poretku ide Jorge Martin. U Kataru je pobijedio u Sprintu, pa bio 3. u nedjelju, a u Portimau je bio 3. u Sprintu i onda došao do besprijekorne pobjede u nedjeljnoj GP utrci.

TRENUTNI POREDAK:
1. J. Martin – Ducati – 60 bodova
2. B. Binder – KTM – 42
3. Bastianini – Ducati – 39
4. F. Bagnaia – Ducati – 37
5. P. Acosta – GasGas - 28
6. M. Marquez – Ducati - 27

Aero paketi su sve luđi, a Aprilia je na svom MotoGP motociklu pomaknula granice mogućeg. Nitko nema toliko spojlera.

Prošle godine je Aleix Espargaro pobijedio u Silverstoneu i Barceloni, gdje mu se na drugoj stepenici pobjedničkog postolja pridružio i timski kolega Maverick Vinales. Što znači da je RS-GP bio vraški brz, posebno kad su mu to uvjeti dopuštali. Ali nedostajalo im je konstantnosti, te su na tom tragu pripremili novi motocikl za 2024. Pa iako je skoro sve promijenjeno, dakako da aerodinamika privlači najviše pažnje. To više što se doista ima što za vidjeti.

Krenimo od prednjeg kraja. Tu najdiskretniji detalj predstavlja prorez na vrhu blatobrana, kako bi se bolje hladila inače preopterećena prednja guma. Ona glavna krilca na nosu djeluju poznato, ali sad su tu čak tri sa svake strane, a ako spustite pogled, ispod njih ćete vidjeti i dodatna krilca pričvršćena na prednju vilicu, što je rješenje koje je prošle godine prva isprobala upravo Aprilia, a ubrzo ga je preuzeo i Ducati.

Aprilia je i jedan od pionira po pitanju iskorištavanja „ground-efecta“, odnosno podtlaka koji se stvara ispod motocikla kad je u dubokom nagibu i tako ga „lijepi“ za stazu. U to su ime bočne oplate „zadebljane“ u donjoj polovici, kako bi bile što bliže asfaltu, s time da je sve bitno jednostavnije izvedeno nego u slučaju KTM-a i Ducatija To proširenje započinje posred natpisa „aprilia“ te je u njega skladno integriran još jedan spojler, koji se onda proteže uvis, s prednje strane bočnih oplata.

No stvari postaju još zanimljivije u stražnjem dijelu. Tu s prednje stane karbonske vilice vidimo tzv. žlicu, a zapravo se radi o spojleru na dva kata. On stvara „downforce“ i time pritišče vilicu prema dolje, što znači da se i guma snažnije utiskuje u asfalt te tako bolje drži kod dodavanja gasa. Sa stražnje strane „žlice“ je još jedan aerodinamički element, koji preusmjerava zrak oko gume. Posred boka stražnje vilice je montiran dodatan spojler za usmjeravanje zraka, a novost za 2024. predstavlja spojler koji se nadovezuje na kraj stražnje vilice i tako pokriva skoro cijelu gornju polovicu stražnjeg kotača. Slično rješenje koriste i na prednjem kotaču, samo s donje strane.

I to nije ni izbliza sve, jer najveću aero promjenu predstavlja rep motocikla. Sam spojler je sličan onom kakvog koristi KTM, a testirala ga je i Yamaha, ali oblik repa je potpuno nov, posebno s donje strane. Gledano straga, rep je izrazito udubljen s donje strane. Iako takva izvedba može omogućiti da se stražnji kraj motocikla još više spustiti na izlasku iz zavoja (a da ne dotakne gumu), teško se oteti dojmu da bi i to moglo pomoći stvaranju „ground efecta", što bi onda moglo rezultirati još boljim držanjem stražnje gume kod ubrzanja.

Hoće li se RS-GP u ovakvom izdanju u kojem je predstavljen pojaviti i na prvoj utrci ove sezone? Ne nužno, jer se većina spojlera i ostalih aero dodataka može skidati i dodavati, pa i zamijeniti novim elementima. Ukupno, RS-GP ima dvadesetak mogućih kombinacija aero paketa, što je nemoguće za testirati u praksi. Utoliko je od veće pomoći to što ove godine i Miguel Oliviera ima tvornički motocikl u novoj/staroj satelitskoj momčadi Trackhouse. To će bitno povećati količini informacija, a tijekom sezone bi i Raul Ferrnandez trebao dobiti motocikl koji će biti blizak onima iz tvorničke momčadi.

Potpuno nove boje Repsol Honde označavaju novi početak. S Marcom Marquezom su otišli i neki sponzori, ali financije bi svejedno mogle biti u plusu

Nakon godina muke, Honda je za 2024. pripremila potpuno novi MotoGP motocikl, ali i potpuno nove boje. S bitno više plave i crvene, ali i bitno manje „Repsol“ narančaste, novi RC213V predstavlja dramatičan odmak od onog što smo navikli gledati. Za usporedbu, pogledajte donju fotografiju na kojoj su Mir i Marquez u prošlogodišnjoj kombinaciji boja.

A sve je započelo odlaskom Marc Marqueza na Gresini Ducati. S njim je, ali ne i za njim, otišao i Red Bull koji je pojačao svoj angažman u momčadi GasGas za koju vozi Pedro Acosta, poznat i kao „novi Marc Marquez“. Na to upražnjeno mjesto Red Bulla spušten je natpis Repsol, dok se na sredini bočnih oplata, gdje se dosad isticao Repsol, sad nalazi veliki natpis Honda.

Odlaskom Marca Marqueza je španjolska naftna kompanija smanjila količinu sponzorskog novca, ali to, kao ni odlazak Red Bulla, vjerojatno neće ostaviti rupu u financijama Honde. Naime, većinu tog sponzorskog novca, ako ne i sve, trošili su na godišnju plaću Marca Marqueza, koja je iznosila možda i kakvih 20 milijuna eura, ako ne i 25. Umjesto njega, u momčad je došao Rossijev polubrat Luca Marini, koji ih vjerojatno košta samo desetinu tog iznosa, ako i toliko.

Stavka u kojoj bi Honda ipak mogla probiti proračun odnosi se na troškove razvoja potpuno novog motocikla, koji praktično nema dodirne točke sa svojim prethodnicima i inspiriran je MotoGP strojevima europskih proizvođača, posebno Ducatija. Sve je novo, od agregata koji je snažniji, a manje agresivan, do aerodinamičkog paketa.

Vozači kažu da je problem samo u tome što kod dodavanja gasa proklizava stražnja guma, a taj problem je i utoliko značajniji problem jer im je baš to i dosad predstavljalo najveći problem. Shvatili ste, nisu riješili glavni problem. Svejedno, Luca Marini i Joan Mir su optimistični i tvrde da je novi motocikl bitno lakše voziti od dosadašnjeg.

Testiranja u Maleziji potvrđuju da su MotoGP motocikli za 2024. još ekstremniji i za više od sekunde brži.

U isto razdoblje lani, na testiranjima u Sepangu su samo Marini i Bagnaia odradili krug za manje od minute i 58 sekundi. Ove godine je to uspjelo čak osamnaestorici vozača (ali ne i spomenutom Mariniju, sad na Hondi). Štoviše, čak su četvorica vozača išla i ispod praga od 1:57, što se donedavno činilo znanstvenom fantastikom. Ali novi i sve radikalniji aero dodaci, kao i snažniji pogonski agregati, učinili su svoje, a pomoglo je i to što ni u jednom trenutku nije bilo kiše koja bi isprala stazu, pa je asfalt ostao prekriven izdašnim slojem ljepljive gume.

Najbrži je bio aktualni prvak bio Bagnaia, s vremenom 1:56.682, što je za 1,3 sekunde brže od onog što je vozio na prošlogodišnjim testiranjima. Odmah do njega su Martin i Bastianini, također na ovogodišnjim Ducati motociklima, što bi trebalo itekako zabrinuti konkurenciju. Jer čini se da je već sad u svakom pogledu novi Desmosedici bolji od prošlogodišnjeg, a ostalo je još mjesec dana i još jedno testiranje do starta sezone.

I Alex Marquez je išao taman ispod 1:57, također na Ducatiju, ali onom prošlogodišnjem. Isto je umalo uspjelo i Aleixu Espargarou, koji je itekako zadovoljan s novom Aprilijom, problem vidi samo u tome što su i svi drugi ubrzali. Marc Marquez je s Gresini Ducatijem bio 6. najbrži, s malo više od pola sekunde zaostatka za Bagnaiom, čime je umjereno zadovoljan. Muči ga to što su mu trebala tri puna dana testiranja da u Sepangu s Duatijem doista počne juriti, a u akciji nabijenom GP vikendu neće imati ni izbliza toliko vremena za prilagodbu na motocikl i stazu.

KTM se u potpunosti prebacio na verziju motocikla s karbonskim okvirom i čini se da su vozači itekako zadovoljni s novim paketom. Binder je među njima najbrži, ali ne za puno, jer rookie Pedro Acosta je s KTM-om u bojama GasGasa bi za manje od 6 stotinki sporiji, dok je za najbržim Bagnaiom, na dugačkoj stazi Sepang, kasnio nepunih 7 desetinki. Čudo od djeteta.

Gdje su japanski proizvođači? Ne baš visoko u poretku, ali čini se da imaju bitno više potencijala nego prošle godine. Mir je bio 10. najbrži i tvrdi da je Honda u svakom pogledu bolja, samo ne po pitanju držanja stražnje gume. Ali baš to im je bio najveći problem prošle sezone! Quartararo pak je zadovoljan i sa snažnijim agregatom i s boljom aerodinamikom Yamahe, nedostaje mu još samo ono nešto da odvozi jedan istinski brzi krug. Posljednja predsezonska testiranja su na rasporedu 19. i 20. veljače u Kataru, a na istoj stazi Lusail od 8. do 10. ožujka kreće i nova MotoGP sezona.

Prava testiranja još nisu pravo ni počela, a već se žestoko bije boj tko će isprobati ekstremniju aerodinamiku.

Ona glavna testiranja će se održati od 6. do 8. veljače, ali na toj istoj stazi Sepang su prva tri dana veljače na rasporedu tzv. „shakedown“ testiranja, smišljena zato da bi testni vozači mogli isprobati novi materijal prije nego li motocikli dođu u ruke „pravih“ MotoGP vozača. S time da je ove godine, zbog uvođenja novih pravila s koncesijama, omogućen i nastup svim stalnim vozačima Honde i Yamahe.

Ali ostavimo Quartararoa i Mira po strani, zasad su ta testiranja najzanimljivija zbog novih i sve ekstremnijih aero paketa, a po tom pitanju (trenutno) vodi KTM, s prvi put viđenim aero spojlerom montiranim na prednji blatobran (fotografija na vrhu). Za pretpostaviti je da se želi uhvatiti nevino čista struja zraka, kako bi se povećao „downforce“ na prednjem kraju motocikla te uz dodatno smanjenje tendencije propinjanja na stražnji kotač dobilo i bolje prianjanje prednje gume u nagibu.

Možda se pokaže da stvar ne funkcionira, ali ovako na prvu se to čini dosta logičnim rješenjem, kojim se otvara potencijalno nova fronta u sve žešćem ratu s aerodinamičkim pomagalima. Inženjeri jednostavno koriste rupetinu u aero pravilima, koja propisuju određena ograničenja samo kad su u pitanju prednje i bočne oplate, dok je na svim ostalim dijelovima motocikla, kao i u ratu, sve dozvoljeno.

Tako već godinama gledamo spojlere s donje strane stražnje vilice, navikli smo se i na razne spojlere na repu, od „šankova“ do „stegosaur“ krilaca, a prošle sezone su Aprilia i Ducati fiksirali mala aero krilca i na prednju vilicu. I da, u tom smislu Pedrosin spojler doista jest opet nešto sasvim novo, no u posljednje vrijeme je, zapravo, fokus premješten na bočne oplate. One se oblikuju tako da se u dubokom nagibu stvaraju podtlak ispod motocikla, kako bi onda on bi „zalijepljen“ na podlogu, slično kao u Formuli 1, samo bitno složenije i s bitno manjim intenzitetom. Novu generaciju takvih bočnih oplata - s pažljivo odabranim prorezima, usisnicima i odzračnicima kako bi se dobilo točno željeno strujanje zraka - na Sepangu je već isprobao Pirro, testni vozač Ducatija (donja fotografija).

Predstavljena je MotoGP momčad Gresini, za koju će ove sezone voziti Marc Marquez. I njegov brat, također!

Sezonu prezentacija MotoGP momčadi za 2024. otvorio je tim Gresini, koji u tom smislu možda i pobuđuje najviše interesa. Jer ipak će u njihovim redovima biti Marc Marquez, koji traži prekretnicu u svojoj karijeri. Od 2013. do 2019. je s Repsol Hondom osvojio 6 naslova prvaka, ali od 2020. na ovamo uslijedila je suša. Prvo zbog ozljeda, a onda i zbog nekonkretnosti motocikla. Prošle su već dvije sezone bez ijedne pobjede.

U momčadi Gresini dočekat će ga brat Alex Marquez, koji je prošle sezone odradio sličan put, kad je iz momčadi LCR Honda presjeo na Gresini Ducati. I rezultati su mu naglo skočili, pa je tako već na drugoj utrci u Argentini završio kao treći, a onda je pred kraj sezone bio drugi u Maleziji. S time da je u toj istoj Maleziji dan ranije pobijedio u Sprint utrci, baš kao i prije toga u Silverstoneu.

Obojica će ove sezone voziti prošlogodišnji Desmosedici GP23, s kakvim je Bagnaia osvojio naslov prvaka. Dakle, Marc Marquez ne samo da iz tvorničke prelazi u tvorničku momčad, nego će još i voziti i rabljeni motocikl. Ali onaj pobjednički. Više o tome što je Marquez izjavio nakon prvog testiranja tog motocikla pročitajte OVDJE, a na prezentaciji momčadi je dodao da još nije siguran koliko će njegov agresivan stil vožnje odgovarati Desmosediciju. Tvrdi da na testiranjima u Valenciji nije forsirao, između ostalog i zato jer je na raspolaganju imao samo jedan motocikl, kojeg nije želio razbiti. Svejedno je bio najbržima.

U međuvremenu je bilo puno špekulacija o tome koliko će momčad Gresini profitirati od dolaska Marca Marqueza po pitanju dovođenja novih sponzora. Pa iako je naljepnica puno više nego na prošlogodišnjim Gresini motociklima, one su razmjerno male, što znači da nema nekog glavnog i velikog sponzora. Jasno, Marc Marquez je zadržao svoje osnovne sponzore, pa se tako ne trebamo bojati za njegove financije, bez obzira što se za 2024. odrekao rekordne plaće koju je imao u Hondi, samo kako bi se pokušao vratiti na pobjedničke staze i boriti se za još koji naslov prvaka. Ima ih osam, jedan manje od Rossija. I žuri mu se, jer prije koji dan je navršio 31 godinu.