Motosport

Ništa nije službeno objavljeno, a i djeluje pomalo šokantno, no pouzdani izvori javljaju da je Francuz već potpisao ugovor s Hondom.

Prošle sezone su bitno ohladili odnosi između Fabia Quartararoa i vodećih ljudi Yamahine momčadi. Njima nisu dobro sjele kritičke izjave Francuza, a njemu potpuno novi M1, prvi Yamahin MotoGP s V4 agregatom. Uglavnom, šanse da produži ugovor s Yamahom su se činile mizerne, ali malo tko je očekivao da će Quartararo i prije prvih pravih testiranja za 2026. potpisati novi ugovor za 2027. i 2028. I to baš s Hondom, od svih marki!

Jasno, ništa od toga nije ni izbliza službeno potvrđeno, ali priču je objavio portal motosport.com, koji se može smatrati prilično pouzdanim izvorom. S time da se Quartararo, spominjao i u nekim drugim kombinacijama, no možda je presudilo to što je Honda u drugom dijelu prošle sezone pokazala znatan napredak i ostavila Yamahu na samom začelju. Što za blisku budućnost ne mora ništa značiti, jer te 2027. se mijenjanju pravila i trebat će razviti potpuno nove motocikle, s 850 umjesto 1000 ccm, te s Pirelli umjesto Michellin gumama. Nemoguće je predvidjeti tko će od proizvođača smiješati pravu recepturu.

Quartararo je bio tek osrednji Moto2 vozač kad ga je Yamaha 2019. uvela u klasu MotoGP. S njima je 2021. osvojio titulu prvaka, a sve je izgledalo obećavajuće i do sredine 2022., no tu je Yamaha skrenula s pravog puta i rezultati su postajali sve lošiji. Kako bi ga zadržali u svojim redovima, obećali su razviti motocikl s V4 agregatom, što su i učinili, te su u ugovoru za 2025. i 2026., navodno, upisali cifru od 12 milijuna eura po sezoni. To znači da je Quartararo trenutno najbolje plaćeni MotooGP vozač, ali to se nije pokazalo presudnim za nastavak suradnje. Jer sve da i nije postigao dogovor s Hondom (što tek treba biti potvrđeno), Quartararo bi potpisao ugovor s nekim drugim. Mostovi su se porušili davno prije, a utoliko će biti zanimljivije pratiti kako će Quaratraro tijekom 2026. odrađivati otkazni rok u Yamahi. Bila bi to ionako duga godina za obje strane, a s ovim navodnim iznimno ranim potezom Quartararoa biti će još i duža. Ali barem i jedni i drugi znaju na čemu su.

Teško da su svoj 125. rođendanu u Indianu mogli bolje proslaviti negoli Chiefom u retro izvedbi Vintage.

Chief iz 1940-ih je vjerojatno najpoznatiji model u povijesti te američke marke. A ovaj netom predstavljeni Chief Vintage mu na doista krasan i uvjerljiv način odaje počast. Tu su ti tako prepoznatljivi duboki blatobrani, žbičani naplatci, unazad povučen upravljač te „sedlo“ za vozača, kao i crni V2 agregat s glavama cilindara obojanim u srebrno.

Gotovo da samo diskovi i digitalni instrumenti otkrivaju kako ovaj Chief Vintage nije proizveden prije kakvih 80 godina. Svejedno, ergonomija i udobnost bi trebali biti na razini modernih cruisera, a to svakako vrijedi i za tehniku. Kao i ostali aktualni Chief modeli, i Chief Vintage pulsira u ritmu zrakom hlađenog Thunderstroke agregata od čak 1.890 ccm, a serijska opreme uključuje TFT instrumente, beskontaktni ključ, tri moda vožnje…

Cijena je 23.590 eura za verziju obojanu u crno, odnosno 25.090 eura za crveni Chief Vintage. Više detalja o tom novitetu moći ćete pronaći nadolazećem Moto Puls Katalogu za 2026.

Posljednja etapa je trebala biti samo stvar formalnosti. A onda su samo dvije sekunde preokrenule pobjednika.

Nakon što ga je u završnici relija uspio taktički nadmudriti, Amerikanac Ricky Brabec (Honda), ušao je u posljednju etapu s prednošću od 3 minute i 20 sekundi u odnosu na Luciana Benavidesa (KTM). Kako je bila riječ o jednostavnoj etapi, u trajanju od samo 105 km, Benavides je imao samo minimalne šanse za preokret, ali nije želio odustati. Isto tako, Ricky Brabec je pobjedu držao čvrsto u rukama, ali onda je na 98. kilometru, samo 7 km prije kraja etape, pogriješio u navigaciji i krivo skrenuo.

Benavides je prošao ciljem kao drugi najbrži, sa 6 sekundi sporijim vremenom od timskog kolege Caneta. Brabec je nakon te greške bio tek 10 najbrži, s 3 minute i 28 sekundi zaostatka za Canetom, odnosno 3 minute i 22 minute zaostatka za Benavidesom. Kad se sve to zbroji i oduzme, Luciano Benavides je pobijedio sa samo 2 sekunde prednosti! S time da je i on sam pogriješio u zadnja dva zavoja i umalo pao, te tako skoro ispustio pobjedu iz ruke.

Dakle, nakon 14 brzinskih ispita, tijekom kojih se skupilo skoro 5 tisuća kilometara i 50 sati čistog utrkivanja, o pitanju pobjednika odlučivale su samo dvije pišljive sekunde. Dakako, da je to najmanji razmak između prve dvojice u povijesti ovog relija, a zanimljivo je da je time Luciano Benavides oborio dosadašnji rekord baš svog brata Kevina Benavidesa, koji je 2023. u završnu etapu ušao s 12 sekundi zaostatka za Priceom i onda pobijedio s 45 sekundi prednosti.

Inače, dok je Lucianu Benavidesu ta pobjeda ujedno i prvi podij uopće na reliju Dakar, stariji brat Kevin Benavides je pobijedio 2021. s Hondom te 2023. s KTM-om, no u međuvremenu se teško ozlijedio te se ove godine prebacio za upravljač automobila. I tu je pomogao da se ispiše povijest. Naime, na sedmoj etapi je on s buggyjem pobijedio u kategoriji Challenger, a istog dana je Luciano bio najbrži od vozača motocikala te se tako po prvi put u povijesti tog relija dogodilo da dva brata pobijede istog dana.

Spomenimo da je Slovenac Toni Mulec dobro odradio posljednju etapu i zadržao sjajno 9. mjesto u ukupnom poretku, te ujedno pobijedio u Rally 2 kategoriji. Čestitamo!

KONAČAN POREDAK:
1. L. Benavides – KTM – 49h:00'.41“
2. R. Brabec – Honda - + 2“
3. T. Schareina – Honda - +25'.12“
4. S. Howes – Honda - +56.'41“
5. D. Sanders – KTM - + 1h:03'.15“
6. A. Van Beveren – Honda - +1h:04'.46“
7. I. Cornejo – Hero - +1h:39'.50“
8. R. Branch – Hero - +2h:49'.15“
9. T. Mulec – KTM - +2h:57.18“
10. P. Campbell – Honda - +3h:01'.55“

Slovenac Toni Mulec se probio u top 10 ukupnog poretka i samo ga 108 km dijeli od titule u Rally2 klasi.

Nakon Mirana Stanovnika, Slovenci su dobili još jednog odličnog natjecatelja za najpoznatiji pustinjski reli. S time da ovogodišnji proboj Tonija Muleca (KTM) ka samom vrhu i nije toliko iznenađenje ako znamo da je 2023., u debiju na reliju Dakar, završio kao 24., da bi 2024. bio 15. u ukupnom poretku, a prošle godine 13.

Po svemu sudeći, ove godine će Toni Mulec još malo napredovati i probiti se u top 10. U trenutku dok ovo pišemo on drži 9. mjesto u ukupnom poretku, a ostala je još samo kratka posljednja etapa od 108 km. Tih istih 108 km Muleca dijeli i od osvajanja titule u Rally2 kategoriji, namijenjenoj vozačima koji su amateri, ili još nisu pravi profesionalci. Tu je Mulec ove godine imao itekako jake konkurente, no većina njih je u nekom trenutku pogriješila, dok je Slovenac, koji vozi za poznatu privatnu momčad BAS, cijelo vrijeme bio visoko na razini zadatka.

U toj Rally2 klasi je vjerojatno najbrži njegov timski kolega Michael Docherty, koji je i poveo, ali je na prvoj maraton etapi razbio prednji naplatak i ostao bez svih šansi. Velika prijetnja je trebao biti i poljski vozač Konrad Dabrovski, ali on je naletio na skriveni kamen već na drugoj etapi i otad vozi s ozlijeđenom šakom.

Ispalo je tako da su Mulecu najveći konkurenti postali Amerikac Preston Campbell i Portugalac Martim Ventura. Obojica su rookie vozači, ali i voze za Hondinu tvorničku momčad, a treba uzeti u obzir i da je Preston sin slavnog pustinjskog trkača Johhnyja Campbella. Uglavnom, Campbell je bio vodeći u Rally2 kategoriji nakon dana odmora, ali u drugom dijelu relija je Toni Mulec postajao sve brži. Tako je na 10. etapi bio 7. najbrži ukupno, i tu se primakao Campbellu na malo više od tri minute zaostatka, da bi već na idućoj etapi preuzeo vodstvo u Rally2 klasi.

Najbolje od sebe Mulec je dao u pretposljednjoj etapi, koju je završio kao drugi najbrži u Rally2 klasi i 6. najbrži ukupno. Time je svoju prednost u odnosu na Campbella povećao na 6 minuta i 12 sekundi. To bi Mulecu, ne dogodili se baš neki peh, trebalo biti i više nego dovoljno da zadrži vodstvo i nakon te kratke posljednje etape, u trajanju od samo 108 km, proslavi titulu prvaka u Rally2 konkurenciji.