Da bi dvije utrke prije kraja stavio svjetsku titulu u svoj džep, Simone je trebao VN Australije završiti ispred svojih progonitelja Smitha i Terola. U ovom slučaju je to zapravo značilo da je trebao ostvariti pobjedu budući je Smith vozio odličnu utrku, te je bio u vodstvu nekoliko zavoja prije kraja.

Ipak, Simon nije imao milosti prema svom timskom kolegi, te se u sporom desnom zavoju doslovno progurao na prvu poziciju i tako svojom pet pobjedom ove sezone osvojio svoju prvu svjetsku titulu. Tako se pokazala ispravnom njegova odluka da se nakon dvije sezone u klasi 250 ove godine vrati u najslabiju klasu.

Inače, Simonova je priča u uspjehu tipična za mnoge svjetske prvake. Motocikle je počeo voziti jako rano, već u drugoj godini života, natjecanjima u motokrosu se počeo baviti kao petogodišnjak, sa 10 godina je juniorski prvak Španjolske, da bi prelaskom na brzinski motociklizam već sa 13 godina osvojio Aprilia Cup u klasama 50 i 125.

Simon 2003. godine ulazi u svjetsko prvenstvo kao vozač Malagutija, sljedeće je godine na privatnoj Hondi, da bi nakon toga počeo voziti samo za vrhunske timove. Te 2005. kao vozač KTM-a dolazi do GP pobjede, što je uspjeh kojeg će ponovo ostvariti tek ove sezone.

Nakon četiri sezone u 125-icama, Simon 2007. godine ulazi u klasu 250 kao vozač Repsol Honda tima, da bi iduće godine nastavio u istoj klasi, ponovo se vrativši u KTM. Završivši prošlu sezonu kao 10. u ukupnom poretku razočarani Simon se ove godine vraća u klasu 125 kao član Bancaja Apara Teama, najuspješnije momčadi u toj klasi u posljednje vrijeme, te u uvjerljivom stilu u 22. godini života osvaja svoj prvi naslov svjetskog prvaka.