Novosti

Šteta je što je Rossi morao odustati, no utrka u Mugellu je svejedno ponudila fantastičan rasplet.

Sve je bilo spremno za ludnicu u Mugellu. Rossi je u subotu osvojio prvi „pole-position“ u Mugellu još tamo od 2008. godine, a tada je i zadnji put pobijedio na toj talijanskoj stazi. Jasno, sve je to daleko povijest, no baš zato se većina od stotinjak tisuća ljudi uz stazu nadala kako bi se povijest mogla ponoviti.

Iako je već do prvog zavoja vodstvo preuzeo Lorenzo, koji je startao iz drugog reda, Rossi ga se držao poput sjene, pokušavajući se probiti u vodstvo na svakom kočenju na kraju iznimno dugačke ravnice. Jednom mu je to i uspjelo, ali samo nakratko, jer je pritom morao proširiti putanju. Nakon toga je Lorenzo počeo voziti još defanzivnije, zatvarajući svaki mogući prolaz, no činilo se da je samo pitanje trenutka kada će nasrtljivi Rossi preuzeti vodstvo.

A onda je Rossi naglo usporio, da bi koji trenutak kasnije iz auspuha njegove M1 eruptirao bijeli dim predaje. Pogonski agregat je izdahnuo... Očito je brza staza u Mugellu zadavala probleme Yamahinom agregatu, jer se slična stvar dogodila i Lorenzu. No, Španjolac je bio te sreće da ga je tehnika izdala na jutarnjem zagrijavanju, tako da je za utrku dobio novi agregat.

Odustajanje Rossija svakako predstavlja antiklimaks, no daleko od toga da je utrka bila riješena. Za Lorenza se odmah potom zalijepio Marquez, koji je skrivao svoje karte sve do same završnice, da bi sve eruptiralo u posljednjem krugu. Nakon što je došlo i do laganog kontakta između dvojice Španjolaca, Marquez je uspio preuzeti vodstvo i činilo se da je sve riješeno. No, Lorenzo se odlučio za iznenadni pokušaj pretjecanja u brzoj zadnjoj šikani, pri čemu je ipak otišao malo preširoko na izlazu.

Marquez je tako ponovo projurio pored njega i agresivno mu se prepriječio na ulasku u zadnji zavoj. Prvi je i izišao na startnu ravninu, no dok Honda ima problema s ubrzavanjem iz takvih sporih zavoja, Lorenzo je uspio prenijeti nešto više brzine na ravnicu, nakon čega je jednostavno prepustio Yamahinom moćnom agregatu da odradi svoje. Netom prije ciljne crte Lorenzo je prestigao Marqueza i tako nakon nevjerojatno napete završnice uspio pobijediti s prednošću od samo 19 tisućinki sekunde. Ili ako ćemo zaokružiti, Marquez je izgubio za manje od s 2 stotinke sekunde što je minimalni zaostatak i u skijanju, gdje cijela utrka traje kraće nego samo jedan krug u Mugellu. A vozilo se 23 kruga, odnosno 120,6 kilometara.

Nakon odustajanja Rossija, treće mjesto je preuzeo Dovizioso na Ducatiju, koji je startao kao tek 13., no ubrzano ga je sustizao timski kolega Iannone, koji je krenuo iz prvog reda, ali je zbog problema sa spojkom odmah na startu potonuo u poretku. Uglavnom, iako ga je brzo sustigao, a onda i prestigao, Iannone se nikako nije mogao otarasiti Doviziosa, a tu je njihovu borbu dobro iskoristio Pedrosa, koji im se polako primicao.

Kad je Dovizioso pogriješio i otišao preširoko, za najnižu stepenicu pobjeda su se nastavili boriti Iannone i Pedrosa, te su pritom nekoliko puta izmijenili pozicije. I taj je dvoboj trajao do posljednjeg metra, a na kraju je ipak kao treći ciljem prošao Iannone s Ducatijem, pruživši tako utješnu nagradu talijanskim navijačima. Dovizioso je na kraju završio peti, dok se Vinales, koji je imao katastrofalan start s druge pozicije, sa Suzukijem postupno probio do konačnog 6. mjesta, s manje od 9 sekundi zaostatka za pobjednikom.

Moto2 utrka je bila prekinuta u relativno ranoj fazi nakon što je Vierge pao, a njegov Tech 3 motocikl probušio sigurnosnu zračnu ogradu. Zbog toga je odvožena skraćena utrka od samo 10 krugova, u kojoj se izdvojila vodeća skupina od 6 vozača. Ipak, među njima su o pitanju pobjednika odlučivali samo aktualni prvak Zarco i domaći junak Baldassarri, pri čemu je ciljem ipak prvi prošao Zarco, sa samo 3 stotinke sekunde prednost. Odmah iza njih je Lowes nadmudrio Luthija u borbi za treće mjesto, dok je dosad ukupno vodeći Rins osvojio sedmo mjesto nakon što je morao startati s kraja poretka. Time se zgusnula situacija u ukupnom poretku, pa tako prvu četvoricu vozača razdvaja samo 17 bodova.

Dugačka ciljna ravnina pruža obilje prilika za hvatanje zavjetrine u klasu Moto3 i stvaranje ogromne vodeće grupe, tako da je Maria Herrera, iako je zaostala manje od 5 sekundi za pobjednikom, bila tek 21. Jasno, najnapetije je bilo na vrhu kolone, gdje su odustajanje Fenatija zbog kvara i Navarra zbog pada trebala olakšati posao Binderu. No, vozač KTM-a se tek u posljednjem krugu odučio na pobjednički manevar, pri čemu je do treće uzastopne pobjede došao s manje od 4 stotinke prednosti u odnosu na talijanskog novajliju Di Giannantonioa na Hondi, kojem su tih 20 bodova ujedno i prvi bodovi u karijeri. Treće mjesto prigrabio je još jedan talijanski talent Bagnaia s Mahindrom, dok su 4. i 5. mjesto osvojili Antonelli i Quartararo s manje od 8 stotinki sekunde za pobjednikom.

Rezultate svih utrka pogledajte u donjoj galeriji:

TRENUTNI POREDAK (nakon 6 utrka):

MotoGP
1. J. Lorenzo – Yamaha – 115 bodova
2. M. Marquez – Honda – 105
3. V. Rossi – Yamaha – 78
4. D. Pedrosa – Honda – 66
5. M. Vinales – Suzuki - 59

Moto2
1. S. Lowes – Kalex – 98 bodova
2. A. Rins – Kalex – 96
3. T. Luthi – Kalex – 82
4. J. Zarco – Kalex – 81
5. D. Aegerter – Kalex - 52

Moto3
1. B. Binder – KTM – 127 bodova
2. J. Navarro – Honda - 78
3. R. Fenati – KTM – 67
4. N. Bulega – KTM – 55
5. F. Bagnaia – Mahindra – 54

Ništa od senzacije. Pedrosa ostaje u Hondi, što znači da Vinales, vjerojatno, ipak odlazi u Yamahu.

Iako su se oko utrke u Le Mansu pojavile glasine da Pedrosa prelazi u Yamahu, sada je jasno da neće biti ništa od toga. Iz HRC-a su poručili kako su potpisali novi ugovor koji ih međusobno veže do kraja 2018.

Pedrosa je od samog početka karijere, odnosno pradavne 2001. godine, vezan uz Hondu. Osvojio je jednu titulu u klasi 125 i dvije u klasi 250, a nakon toga su zajedno došli do 28 Grand Prix pobjeda. No, imajući u vidu da je član tvorničke momčadi Repsol Honda još od 2006. godine, a da im u međuvremenu nije donio nijedan naslov prvaka, moglo bi se činiti čudno što su, umjesto da posegnu za nekim mlađim talentom, odlučili još jednom produžiti suradnju.

Za takav razvoj događaja je vrlo vjerojatno zaslužan i Marquez, kojem pristojan Pedrosa savršeno odgovara kao timski kolega. Što će reći da ne ugrožava njegov primat. Kad smo već kod toga, spomenimo da Marquez još uvijek nije službeno potpisao novi ugovor s Hondom, no realno gledajući nekih drugih opcija ni nema.

S druge strane, Pedrosino potpisivanje ugovora s Hondom je vjerojatno dodatna potvrda toga da će Maverick Vinales, nakon dugog premišljanja, ipak priječi iz Suzukija u Yamahu. Osim ako se još jednom predomisli. U svakom slučaju, u nekoliko idućih dana bi trebala biti objavljena i njegova odluka te će tako biti popunjena jedan od posljednjih i najvećih misterija ovog neuobičajeno ranog i zanimljivog prijelaznog roka.

Akcija vrijedi više od tisuću riječi. Predstavljamo video Honde CRF1000L Africa Twin u režiji Moto Pulsa.

Pripadajuće riječi i fotografije možete pronaći u testu Honde CRF 1000L u aktualnom broju Moto Pulsa, a video nastao za vrijeme testiranja ovog zvučnog noviteta pogledajte OVDJE.

S dva nova koncepta Honda najavljuje redizajn i daljnji razvoj retro modela CB 1100. Djeluje zanimljivo.

Honda je iskoristila Osaka Motorcycle Show da predstavi nekoliko svojih koncepata, među
kojima su i dvije potencijalne evolucije retro modela CB 1000.

Posebno je zanimljiv Concept CB Type II (gornja fotografija) , koji, nadamo se, najavljuje sportsku verziju priče. S lijevanim naplatcima promjera 17 cola, s radijalnim Brembo kliještima, retrovizorima na krajevima upravljača, voluminoznim spremnikom goriva, Öhlins stražnjim amortizerima, podignutim ispušnim sustavom i poklopcem stražnjeg sjedala (pre)snažno podsjeća na Triumph Thruxton 1200 R, no kod onih blagonaklonih bi mogao pobuditi i kakvu asocijaciju na legendarni CB 900F.

U svakom slučaju, Type II težište te retro priče prebacuje na početak 80-ih, a taj dojam ne može u bitnome poremetiti ni LED dnevno svjetlo. Isto rasvjetno tijelo nalazimo i na Conceptu CB, koji je optočen kromom, a mogao bi predstavljati najavu evolucije aktualnog serijskog modela CB 1100 EX. Njihova pojava na ovom japanskom sajmu nije garancija toga da će jednog dana završiti i u prodajnom salonu, no željezo se kuje dok je vruće, a Hondinim „starcima“ bio ionako godio tretman pomlađivanja.

Ovo je najnovija Hondina električna jurilica s kojom će John McGuinness pokušati oboriti rekord kruga na Isle of Manu.

John McGuinees je prošle godine oborio apsolutni rekord kruga na Isle of Manu vozeći prosječnom brzinom 132,701 mph (213,6 km/h) s Hondom CBR 1000 RR. Taj krug mu je trajao 17 minuta i nepune 4 sekunde, dok mu je na električnom Mugenu u Zero TT klasi trebala jedna minuta i 55 sekundi više. No, svejedno je zujao prosječnom brzinom od 119,279 mph (191,96 km/h), što je tek mrvicu sporije od rekorda kruga za Lightweight TT klasu u kojoj je rekord postavio James Hillier s modificiranim Kawasakijem ER-6f.

Zašto vas gnjavimo ovim brojkama? Zato jer je Honda upravo predstavila svoj novi natjecateljski elektrocikl Mugen Shinden Go od kojeg se očekuje da će preskočiti granicu od 120 mph i biti brži od benzinskih motocikala iz klase Lightweight. Doduše, struje ima i za samo jedan krug, ako i toliko.

Pritom se Shinden GO u tolikoj mjeri razlikuje od svog prošlogodišnjeg prethodnika da možemo govoriti o potpuno novom motociklu. Najvažnija novost je potpuno novi okvir, koji je sada karbonski monocoque, unutar kojeg su učahurene kapacitetnije baterije, te poboljšan elektromotor s učinkovitijim sustavom hlađenja. Tu je i potpuno nova izvedba stražnjeg ovjesa, koja zauzima manje mjesta, pa se otvorio prostor za repozicioniranje baterija.

S deklariranih 120 kW (163 KS) i 210 Nm, Shinden Go je miljama ispred natjecateljskog Kawasakija ER-6f, ali je isto tako s 250 kg i osjetno teži. Dakako, pritom je i kakvih pedesetak puta skuplji, ali cilj valjda opravdava uložena sredstva. U svakom slučaju, prosjek od 120 mph (193 km/h) ne bi trebao biti nikakav problem za McGuinnessa i njegov električni ekvivalent MotoGP motocikla, ostaje nam za vidjeti koliko će se približiti i granici od 125 mph, odnosno prosjeku većem od 200 km/h na krugu dugačkom 70-ak kilometara.

Test Africe Twin pročitajte u Moto Pulsu, a ovdje vam predstavljamo novi Hondin koncept koji djeluje spreman za proizvodnju.

Možda su predugo odugovlačili, no Honda je definitivno pogodila zlatnu žilu s novom Africom Twin. Na nekim je tržištima po prodaji preskočila neprikosnoveni BMW R 1200 GS, a najnovija verzija Adventure Sports Concept pokazuje kako ne misle spavati na lovorikama.

Iako već i serijska Africa Twin spada u ugroženu kategoriju istinskih putnih endura, dakle, onih koji se mogu uhvatiti u koštac s terenom, ovaj koncept predstavljen na Osaka Motorcycle Showu najavljuje neku buduću avanturističku verziju, na tragu Yamahe XTZ 1200Z Super Ténéré Worldcrosser ili pak KTM-a 1190 Adventure R.

Tehnički podaci ostaju nepoznati, no osnova je ionako preuzeta od serijskog modela, dok su glavne promjene lako vidljive oku. Tako je sjedalo izvedeno iz jednog komada, a elegantniji stražnji kraj završava s visoko podignutim Termignoni ispušni sustavom i cjevastim nosačem prtljage. Tu je i bitno masivniji štitnik pogonskog agregata, kao i terenske gume s čepovima, dok HRC kombinacija boja te izostanak retrovizora i pokazivača smjer podebljavaju dojam pravog reli motocikla i vraćaju nas korijenima prve generacije Africe Twin.

Za nadati se da nije daleko dan kada će ova priča prerasti stadij koncepta, a do onda možete skratiti vrijeme čitanjem testa serijske Africe Twin, kojeg vam donosimo u idućem 152. broju Moto Pulsa.

Priznajemo, nismo ga shvatili previše ozbiljno, no čini se da terenski skuter kreće u serijsku proizvodnju.

Honda je City Adventure Concept predstavila na prošlom EICMA sajmu u Milanu, no nismo mu pridavali preveliku pozornost, smatrajući da je samo riječ o stilskoj vježbi. Zamaskirani testni prototip koji je nedavno uhvaćen u oku kamere na ulicama Rima pokazuje da smo bili u krivu i daje naslutiti kako bi već na idućem EICMA sajmu, ako ne i prije, mogli vidjeti i serijski proizvod.

Moglo bi se činiti da koncept enduro-skutera nema logike, no kako mu i samo ime govori, City Adventure nije zamišljen kao off-road vozilo, nego ga gradski terenac, koji bi s ovjesom dugog hoda trebao ponuditi udoban prijevoz i na lošem asfaltu. Iako službenih podataka nema, za pretpostaviti je da se City Adventure bazira na Hondinom križancu Integra, u odnosu na kojeg se, osim po robusnijem i bitno atraktivnijem dizajnu, već na prvi pogled razlikuje i po upside-down vilici te dvostrukim prednjim diskovima, koji su uz to na testnom prototipu bili upareni s radijalnim kliještima.

Za pretpostaviti je da će se City Adventure nuditi i u DCT verziji s (polu)automatskim mjenjačem s 2 spojke, a testni prototip je bio opremljen i štitnicima za ruke, kao i žbičanim naplatcima te visoko podignutim ispušnim sustavom, dok su gume ipak manje grube od onih na konceptu. Uglavnom, sve upućuje na to da bi konačni proizvod mogao biti sasvim sličan onome što smo već (pre)vidjeli u Milanu.