Novosti

Moći ćete isprobati neke od 21 modela Harley-Davidsona, od čega 6 Touringa i 10 Softaila, plus nekoliko Sportster i Street modela.

Lokacija je poznata od prethodnih godina. Dakle, bogatu flotu Harley-Davidsona ugostit će parkiralište u sklopu trgovačkog centra King Cross na Jankomiru, a sve se ima dogoditi za vikend 26. i 27 svibnja. Termin probne vožnje nekog od 21 ponuđenog modela možete rezervirati na broj telefona 01/5634-922.

Na Kanarima smo isprobali novu evoluciju Multistrade i ustvrdili da je bolja i uglađenija od dosadašnjeg modela 1200.

Na prvi pogled i nema neke razlike između Multistrade 1200 i Multistrade 1260. Redizajn je toliko blag da tek nova brojčana oznaka upućuje na to postoje i neke konkretne razlike.

Dakle, najveća novina je V2 agregat od 1.262 ccm „posuđen“ od XDiavela. I dosadašnji model je imao originalan sustav varijabilnog otvaranja ventila, no novi agregat ipak ima punašniju i manje valovitu krivulju, pa je tako pri 5.500 o/min na raspolaganju za otprilike petina više okretnog momenta.

S novim agregatom, i dorađenom kontrolom gasa, Multistrada 1260 i dalje silovito juri, no istovremeno je uglađenija od modela 1200 na nižim i srednjim brojevima okretaja. One najniže režime vrtnje i dalje baš ne voli, a i vibracije nisu sasvim iščeznule, no one su ipak manje oštre i koncentrirane na više brojeve okretaja. Dojma smo da i mjenjač ljepše radi, dok su kočnice doista odlične, a brza vožnja kroz zavoje i dalje predstavlja istinski užitak kojeg nimalo nije umanjila produžena stražnja vilica, čime se željela povećati stabilnost. Jasno, Multistrada 1260 je dobar odabir za brza putovanja, šteta je samo što nisu još malo unaprijedili zaštitu od vjetra.

Multistrada 1260 u seriji ima napredna elektronska pomagala, uključujući kontrolu proklizavanja i podizanja na stražnji kotač, te „pametan“ ABS, a tu je i tempomat, no mi smo testirali S verziju bogatiju za LED svjetla, koja osvjetljavaju i unutrašnjost zavoja, obostrani „quickshifter“, nove TFT instrumente te poluaktivni ovjes koji odlično radi. Sa svim tim drangulijama početna cijena od 150.990 kuna raste na 171.990 kuna, odnosno na 179.990 kuna s dodatnim Touring paketom opreme, koji uključuje bočne kofere, središnji oslonac i grijače ručki.

Više informacija o tome kako se vozi Ducati Multistrada 1260 pročitajte u nekom od idućih brojeva Moto Pulsa, a fotografije s dinamičke prezentacije na otoku Gran Canaria pogledajte u donjoj galeriji.

Ninja 650 je pitomi sportaš, koji za 60 tisuća kuna daje iznenađujuću dozu vozačkih i estetskih užitaka.

Na zavojitim planinskim cestama u okolici španjolskog grada Almeria imali smo priliku testirati Kawasaki Ninju 650, jedan od najzanimljivijih noviteta u kategoriji ekonomičnih motocikala.

Ninja 650 mehaniku dijeli s nakedom Z650, a usporedimo li ga s prethodnim modelom ER-6n, okvir i stražnja vilica su potpuno novi, i bitno lakši, dok je dvocilindrični pogonski agregat temeljito dorađen. Iako je maksimum pao sa 72 na 68 KS, to se u vožnji praktično ne osjeti, ali se zato primjetno dobilo na živosti u području srednjih režima vrtnje. Boljim ubrzanjima pridonosi i to što je Ninja 650 čak 18 kg lakši od modela ER-6f, što se pozitivno odrazilo i na okretnost.

Relativno mekano podešenim ovjesom i opuštenim položajem vozača, Ninja 650 spada u sport-touring klasu, dok je svojim pitomim karakterom sasvim po mjeri početnika. No, sa živahnih agregatom i sposobnošću brzog prolaska kroz zavoje, ovaj Ninja 650 može pružiti iznenađujuće dobru zabavu i prekaljenim borcima.

Ninja 650 teži samo 193 kg, a u zeleno-crnoj KRT kombinaciji košta 60.772 kn, dok u druge dvije kombinacije boja može biti vaš za 59.096 kuna. Promatramo li ga u kontekstu te povoljne cijene i klase kojoj pripada, Ninja 650 praktično i nema neke ozbiljnije mane i za te novce definitivno ne možete kupiti bolji sport-touring motocikl. Jasno, to ne znači da je baš sve savršeno, a više detalja o vrlinama i manama pročitajte u nadolazećem 157. broju Moto Pulsa. Dodatne fotografije atraktivnog Ninje 650 pogledajte u donjoj galeriji.

Bilo ih je lako testirati, ali teško odabrati koji od njih je najbolji. Ili možda ipak nije?

Ne možemo se požaliti. Tijekom 2016. smo imali zadovoljstvo isprobati popriličan broj različitih motocikala, opipati ih na odličnim cestama i stranputicama na različitim krajevima svijeta. No, koji je na nas ostavio najsnažniji dojam?

Hm, bilo je više njih, barem ako je suditi po tome što svaki od pet redovitih test vozača Moto Pulsa ima drugog favorita. No, trebalo je nominirati i prvu drugu rezervu, a kad pogledamo tu širu sliku ispada da je praktično svakog od nas Yamaha MT-10 dirnula u žicu. Općenito je Yamaha najbolje prošla u ovom izoru za 2016., dijelom i zbog toga što smo tijekom godine testirali najviše modela baš tog proizvođača. Evo kako smo glasali:

Željko Pušćenik

Yamaha XSR 700
(2. mjesto: BMW S 1000 XR; 3. mjesto: Piaggio Medley)

Od motocikala koje smo testirali ove godine Yamaha XSR 700 mi je najbolje «legla» iako niti izbliza nije moj tip motocikla. XSR 700 utire svoj put i ne slijedi slijepo trendove koji zadaju drugi, poput pomodnih scramblera, café racera ili classica. XSR ima privlačan i surov stil koji daje jednu novu dimenziju naked klasi, a sviđa mi se i slogan «Faster sons». Agregat s asimetričnim paljenjem je naprosto fantastičan, daje snažan karakter motociklu i predstavlja optimum onoga što čovjeku treba. Njegova cijena je apsolutno konkurentna što potvrđuju i prodajni rezultati, a kvaliteta je neupitna. Jednostavno, neočekivano puno motora za poštenu cijenu.

Tomislav Bešenić

Yamaha MT-10
(2. mjesto: Yamaha YXZ1000R, 3. mjesto: Yamaha XSR 900)

Prvi put nakon dosta godina primjećujem da testni motocikl uspijeva pobuditi zadivljene poglede osnovnoškolaca. Ne, nije da s motorom želim privući djecu, ali nije mala stvar kad su današnji klinci spremni odlijepiti pogled od mobitela i zaškiljiti prema horizontu. A da tek znaju kako se vozi! Toga nema u njihovom virtualnom svijetu. Direktan, čvrst, okretan i eksplozivan. I u trećoj brzini se spontano odvaja prednji kotač od podloge. I to dok s tek napola zakrenutom ručicom gasa pretječem nadobudnog vozača Passata karavana koji misli da juri. A zapravo stoji. MT-10 tjera na jurnjavu i otupljuje zdrav razum do te mjere da bi ih u tom trenutku gotovo pa mogao glasati za Trumpa. Ili Keruma. Vraća me u ona nesputana vremena kad samo bio mlađi, čupaviji i još gluplji. MT-10 je brutalno odličan!

Krešimir Prašnički

Ducati 959 Panigale

(2. mjesto: Yamaha MT-10; 3. mjesto: Triumph Speed Triple S)

2016. je bila prilično mršava novitetima kad je riječ o sportskim motociklima, no i da ih je bilo u obilju, vjerujem da bi mi Ducati 959 Panigale bio među najdražima. Mislim da je Ducati s ovim motociklom pronašao izvrsnu mjeru snage i okretnosti, a kompaktne linije ionako čine Panigale meni jednim od najljepših motocikala u proteklih nekoliko godina. S druge strane, zbog svoje sportske naravi je prilično neudoban za svakodnevnu gradsku vožnju, što zbog iznimno tvrdo podešenog ovjesa, što zbog gotovo nepodnošljive topline iz ispušnoga sustava. Ali Panigale 959 nije ni zamišljen kao motocikl (samo) za pokazivanje pred kafićem, već za jurnjavu natjecateljskom stazom, a ondje mu je doista teško pronaći bilo kakvu zamjerku.

Filip Filipović

Honda CRF 1000L Africa Twin
(2. mjesto: Yamaha MT-10; 3. mjesto: Yamaha XSR 700)

Od svih motocikala koje smo ove godine imali na testu ipak moram izdvojiti Hondu CRF1000L Africa Twin. Vjerojatno je to zato jer je za razliku od ostalih, pokazala nešto više. Ono što nisam očekivao, a što me je kupilo jest da se njome možete na uskoj planinskoj dvotračnoj cesti okrenuti za 180º bez spuštanja noge; da po makadamu možete voziti preko 100 km/h bez naznake gubitka smjera ili gubitka kontrole; i na kraju kada sam nešto brže naletio na sklizak dio ceste i stražnji kraj me umalo pretekao, Hondini sigurnosni sustavi su reagirali u treptaju oka i u dva zamaha motor je opet bio ispravno usmjeren. A bio sam siguran da je to kraj vožnje. U 2016. Africa Twin mi je broj jedan.

Boris Pušćenik

KTM Super Duke 1290 R (MY 2016)
(2. mjesto Yamaha MT-10; 3. mjesto: BMW R 1200 R)

Odličan osjećan na žestokom kočenju, glatko spuštanje u nagib pa otvaranje gasa i sve pršti od snage. Vibracije se osjete, ali sve je to u granicama normale. Oduševljen sam i kako je gabaritima prilagođen i višim vozačima. Niti jedan dio na Super Dukeu me nije zasmetao, a sa svakim novim kilometrom sam bio sve više oduševljen. Ubrzanje, kočenje i udobnost, sve su to karakteristike za čistu peticu.

Monster 1200 S nije samo novi u 80% svojih dijelova. On je i barem 10% bolji od prethodnika. Uvjerili smo se u to u okolici Monte Carla, gdje je Ducati organizirao test za novinare iz svih krajeva svijeta.

I dosad je Monster 1200 S bio vrlo dobar sportski naked. No, novi model za 2017. je u skoro svakom pogledu još malo bolji, a istovremeno i ljepši. Mislimo tu prvenstveno na izvedbu stražnjeg kraja, koja ponovo više podsjeća na Monstera nego na Diavela, ali i na neke sitne detalje koji čine razliku. Zapravo, kad zbrojimo sve te sitne detalje, oni ne samo da čine razliku, nego i otprilike 80% promijenjenih dijelova u odnosu na prethodnika.

Pametni ABS, kontrola proklizavanja i podizanja na stražnji kotač dolaze u seriji, a njihov stupanj uključenosti možete mijenjati pojedinačno, ali i jednostavnim prebacivanjem između tri načina rada cjelokupne elektronike. Sve to ima već i osnovni Monster 1200, koji je također nov za 2017, dok se testirana verzija S može pohvaliti i quickshifterom, trokrakim naplatcima, karbonskim blatobranom, još snažnijim kočnicama... No, ako tražite samo jedan razlog da odaberete skuplju i opremljeniju verziju S, onda je to doista vrhunski Öhlins ovjes, koji se odlično nosio s grbavim cesticama na kojima se vozi rally Monte Carlo.

Taj i takav ovjes predstavlja primjetnu razliku i u odnosu na dosadašnji Monster 1200 S, s time da se novi model može pohvaliti i uglađenijim V2 agregatom, posebno na niskim režimima vrtnje, kao i preciznijim mjenjačem. Tu je i iznenađujuće udobno sjedalo, koje je i nešto više postavljeno, zbog čega je vozač još malo više nagnut prema naprijed, što ima neke svoje prednosti, ali i mane.

U svakom slučaju, novi Monster 1200 S nije samo 80% novi, on je i u 80% elemenata koji čine užitak u vožnji barem 10% bolji od prethodnika. Konačno, ima i 5 KS više, no to i nije toliko bitno. S raspoloživih 150 KS ionako uvijek imate i osjetno više nego što vam treba na jednom nakedu, pa bio on i ovako monstruozan.

U donjoj galeriji pogledajte dodatne fotografije, a test ovog okretnog motocikla pročitajte u idućem broju Moto Pulsa, odnosno u prvom izdanju u 2017. godini.

U Dolomitima smo isprobali pristupačan, svestran i zabavan Tracer 700, Yamahin novitet koji ispunjava sva očekivanja.

U sklopu svjetske dinamičke prezentacije, koja je uključivala prelazak preko 8 planinskih prijevoja, imali smo priliku detaljno ispipati Yamahu Tracer 700, jedan od svakako najiščekivanijih noviteta ove sezone. Baziran na mehanici popularnog MT-07, ali pametno dorađen tamo gdje je to bitno, Tracer 700 ide korak dalje po pitanju udobnosti, zahvaljujući implementaciji prednje maske s podesivim vjetrobranom, mekšeg sjedala, dorađenog ovjesa...

Kao uvjerljivo najlakši u svojoj kategoriji, a uz to pokretan i odličnim asimetričnim dvocilindričnim agregatom, Tracer 700 je lako upravljiv, iznimno okretan i za tu zapreminu natprosječno zabavan crossover, koji uspješno pokriva široki prostor od klasičnih sport-touring motocikala do putnih endura srednje klase. Uglavnom, za predviđenu cijenu od 66 tisuća kuna, Tracer 700 nudi pravi vozački užitak, ali i urođenu svestranost, koja ga čini legitimnim nasljednikom TDM-a 900.

Jasno, nije baš sve savršeno, ima tu još nešto prostora za budući popravak ili barem nadogradnju elementima dodatne opreme, no za više detalja o brojnim prednostima i ponekim nedostacima ovog motocikla morat ćete se strpjeti do druge polovice srpnja i novog broj Moto Pulsa. U međuvremenu u donjoj galeriji pogledajte fotografije nastale među alpskim vrhovima.

Vinales je zasjao na stazi Phillip Island za koju je sam ustvrdio da traži „cojones“. Marquez mu se jedini uspio sasvim približiti.

Iako je prošle godine utrku u Phillip Islandu završio kao odličan šesti, malo tko je očekivao da će Maverick Vinales koji (baš kao i Suzuki GSX-RR) ulazi u svoju tek drugu MotoGP sezonu biti najbrži na testiranjima u Australiji. No, upravo to se dogodilo. Na brzoj stazi za koju je sam prije testiranja ustvrdio da su najvažniji „cojones“, Španjolac je drugog dana testiranja odvozio krug u vremenu 1:29.131, što je bio rezultat kojeg više nitko nije mogao sustići. Da sve ne bi bilo ružičasto, trećeg dana je pao i poprilično demolirao svoj motocikl, a dva puta je pao i njegov timski kolega Aleix Espargaro, koji je završio kao tek 17. najbrži, iako je bio samo sekundu sporiji od Vinalesa.

Marquez se završnog trećeg dana približio Vinalesu na manje od tri stotinke sekunde, a Crutchlow je s trećim najbržim vremenom potvrdio napredak Honde u odnosu na prethodna testiranja. Pritom će Marquez, kao zaposlenik Honde, ustvrditi da je to rezultat poboljšanja na postavkama elektronike, dok će „privatnik“Crutchlow ustvrditi da ova staza, sa samo jednim oštrim zavojem, jednostavno puno više odgovara Hondi od Sepanga.

Tvornički vozači Yamahe su svoja najbolja vremena ostvarili drugog dana, pri čemu je Lorenzo završio kao ukupno 4. najbrži, dok je Rossi bio šesti. Treći dan su posvetili još jednoj (i valjda konačnoj) usporedbi novog modela za 2016. i blago modificiranog prošlogodišnjeg M1 i čini se da nakon svega više vjeruju u evoluciju nego revoluciju. Pritom im je, kao i svima ostalima, posao otežavalo promjenjivo vrijeme s dosta kiše, posebno prvog dana, dok je trećeg dana bilo i poprilično hladno, zbog čega je i palo dosta vozača (među njima i Marquez, Lorenzo, Pedrosa...), no samo je Petrucci zaradio ozbiljniju ozljedu slomivši ruku.

Između Lorenza i Rossija se ugurao Barbera, koji je i na prošlim testiranjima u Maleziji bio među najbržima, te je tako potvrdio da je i dvije godine stari Ducati još uvijek u dobroj formi. Taj je dojam podebljao i njegov timski kolega Baz koji je završio kao 7. najbrži, dok su Iannone i Dovizioso, kao tvornički vozači Ducatija, bili tek 10. i 11. najbrži s najnovijom izvedbom Desmosedicija.

No, nakon Phillip Islanda ne bi trebalo donositi nikakve zaključke. To je toliko specifična staza da su na njoj brzi i oni motocikl koji na ostalim stazama uopće nisu konkurentni, a ponekad vrijedi i obrnuto. Uostalom, ubacivanje Phillip Islanda u kalendar zimskih testiranja nije bio izlazak u susret momčadima, nego prvenstveno Michelinu kao novom dobavljaču guma, kako se ne bi ponovio debakl iz 2013. godine kada je novi asfalt i velik broj brzih lijevih zavoja do te mjere uništavao Bridgestone gume da je morao biti uveden obavezan pit-stop i zamjena motocikala na pola utrke.

Nakon ovog druženja slijedi nešto manje od dva tjedna odmora, a onda je na redu i završna runda testiranja u Kataru, prije nego će dva tjedna kasnije na istoj lokaciji započeti nova MotoGP sezona.

UKUPNO 237 KRUGOVA ZA MARCA MELANDRIJA KOJI NAPORNO RADI NA PRILAGOĐAVANJU APRILIJE RSV4 SVOM STILU VOŽNJE.