Novosti

Z900 je u startu dovoljno pristupačan da i u Performance izdanju s Akrapovičem ne bude skup.

Nije razlika samo u Akrapovič slip-on sustavu, koji može biti u svijetloj titanskoj ili tamnoj karbonskoj varijanti, nego i u pomalo neobičnom vjetrobranu, koji bi mogao poboljšati inače nedostatnu zaštitu od vjetra. Osim toga, verzija Performance se od osnovnog modela Z900 razlikuje i po tank-padu, kao i plastičnom poklopcu sjedala suvozača, koji s prednje strane ima i gumeni umetak za ugodnije fiksiranje gluteus maximusa.

Koliko sve to košta? Z900 je sa 125 KS najjači među nakedima srednje klase, a istovremeno cijenom od 72.438 kn i jeftiniji od skoro svakog od njih. Izvedba Performance je 8.695 kn skuplja, što znači da može biti vaša za 81.133 kn. U kojim se još bojama Performance nudi i kako izgledaju neki od tih detalja pogledajte u donjoj galeriji, a detaljni test „napetog“ Kawasakija Z900 pročitajte u idućem broju Moto Pulsa.

Može li strastveni naked postati udoban tourer? U Yamahi misle da u posebnom izdanju može.

Nema tu ničeg doista novog. Ono što čini Tourer Edition verziju modela MT-10 su elementi dodatne opreme, koje možete ionako naručiti iz Yamahina izloga, samo što bi u ovakvom paketu cijela priča trebala biti jednostavnija i jeftinija. Dakle, posebno izdanje Tourer Edition u seriji dolazi s velikim vjetrobranom, štitnicima za ruke, udobnijim sjedalo, mekanim bočnim koferima i nosačem za GPS uređaj.

Pridodajte tome da je i običan MT-10 već u seriji opremljen i bogatim elektronskim paketom, koji uključuje i tempomat, ali i da s puno strasti istiskuje svojih 160,4 KS i dobili ste dostojnog protivnika GT verzije KTM-a Super Duke R. Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

675 je postalo 765, a uz kapacitetniji agregat dolazi i redizajn, bolji ovjes, kočnice i elektronika.

Otkad se pojavio 2007. godine, Street Triple se sa svojim trocilindričnim agregatom od 675 ccm, malom težinom te dobrim ovjesom i kočnicama ponosno držao u samom vrhu piramide uzbudljivih sportskih nakeda, zahvaljujući i tome što je u međuvremenu nekoliko puta dorađivan i redizajniran. Sada je Triumph, na samom početku 2017, za deseti rođendan tog modela, predstavio praktično potpuno novi Street Triple 765.

Najvažniju novost predstavlja trocilindrični agregat, koji se bazira na onom iz sportske Daytone 675, ali mu je promjenom hoda i provrta zapremina porasla na 765 ccm. Istovremeno, ionako mala težina motocikla je smanjenja za dodatna 2 kilograma, a uz potpuno novu stražnju vilicu dolaze i kvalitetnije komponente ovjesa. Naprednije su i kočnice, baš kao i paket elektronike, a promijenjen je i dizajn, pri čemu prednja maskica s centralnim usisnikom snažno podsjeća na snažniji Speed Triple 1050.

Ponuda započinje modelom Street Triple S, koji razvija 113 KS, ima dva načina razvijanja snage i isto toliko stupnjeva uključenosti kontrole proklizavanja, a dolazi sa Showa ovjesom i Nissin prednjom kočnicom. Street Triple R raspolaže sa 118 KS, a u odnosu na S model se, između ostalog, može pohvaliti podesivim Showa ovjesom, Brembo radijalnim kliještima, kliznom spojkom, 4 načina rada elektronike i kontrole proklizavanja (koja se može i isključiti), TFT instrumentima, dnevnim LED svjetlima...

Vrhunac ponude predstavlja verzija R sa 128 KS, stražnjim Öhlins amortizerom i naprednijom Showa prednjom vilicom, s još ekstremnijim Brembo kočnicama, pet načina rada elektronike, quickshifterom i spojlerom s donje strane agregata. Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji, a više detalja o ovim itekako zanimljivim novitetima iz Triumpha pročitajte u idućem broju Moto Pulsa.

Nakon još jednog bankrota, Moto Morini se vraća. Za početak su doradili svoj najpoznatiji model Corsaro.

Talijanski proizvođači motocikala često upadaju u financijske probleme, no teško da je neka tvrtka toliko puta bankrotirala kao što je slučaj s Moto Morinijem. Nakon što ih je pokosila globalna financijska kriza, vratili su se prije nekoliko godina, pa ubrzo ponovo iščeznuli, a sad su ponovo živi i puni elana. Pritom tvrde da su njihovi rukom rađeni motocikli sastavljeni od 99% talijanskih dijelova, iako bi zlobnici možda rekli da to i nije nešto s čime bi se trebali hvaliti.

Trenutno su u ponudi isti oni modeli kao i prethodnih godina, s time da su za 2017. doradili svoj najpoznatiji model Corsaro, koji se sada zove Corsaro ZZ. Njegov V2 agregat od 1.187 ccm su uskladili s Euro4 normama, bez da specificiraju kao se to odrazilo na dosadašnjih 140 KS, a Marzocchi ovjes su zamijenili onim relativno slabo poznatog talijanskog specijalista Mupo. S druge strane, kočioni sustav je ostao marke Brembo, ali je sada uparen s ABS sustavom marke Bosch (to je valjda onih 1%), a za dodatnu sigurnost se brine i klizna spojka.

Drugačija je TFT ploča s instrumentima u boji, a novost je i utičnica od 12V. Iako slična, prednja svjetla su nova i izrađena u LED tehnologiji, baš kao i ostala rasvjetna tijela na ovom motociklu, a ukupnom prestižu, i spuštanju težine na 192 kg (bez goriva), pridonose i naplatci od kovanog aluminija, kao i dijelovi izrađeni od karbona, što uključuje prednji blatobran, maskicu i prostor ispod sjedala.

Proizvodnja modela Corsaro ZZ u novoj tvornici u okolici Milana trebala bi krenuti do kraja godine, a više tehničkih podataka o svim modelima u ponudi ovog proizvođača potražite u nadolazećem Moto Puls Katalogu za 2017. U međuvremenu, dodatne fotografije ovog modela pogledajte u donjoj galeriji.

U paketu s kapacitetnijim agregatom dolaze i elektronska pomagala, a u slučaju Shivera i dobrodošao redizajn.

Baza živahnog V2 agregata je ostala ista, a do povećanja zapremine sa 749,9 na 896 ccm nije došlo uobičajenim povećanjem provrta, nego „rastezanjem“ hoda. To dijelom objašnjava zašto je maksimum ostao na 95 KS, dostupnih na sada nešto nižih 9.000 o/min, no zato je nešto izraženija razlika u području okretnog momenta.

Uz to, od važnijih promjena svakako treba spomenuti da Shiver i Dorsoduro sada imaju i elektronsku kontrolu proklizavanja, kao i novu i podesivu Kayaba upside.down vilicu, te lakše naplatke. Ugradnja snažnijeg agregata je iskorištena i za uspio redizajn Shivera, dok Dorsoduro ostaje vizualno gotovo identičan.

Više detalja o ova dva Aprilijina noviteta pročitajte u Moto Pulsu, a dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

S deklariranih 177 KS, KTM-ova zvijer je ponovo zgrabila titulu najjačeg nakeda. Predatorska pojava mu savršeno pristaje.

Super Duke R u 2017. ulazi u temeljito revidiranom obliku. Za početak tu je novi dizajn s brutalno atraktivnim prednjim svjetlom, još zašiljenijim bočnim oplatama i golim repom. Zatim je tu i dorađeni pogonski agregat kojem su potencijali skočili sa 173 na 177 KS što je bilo taman dovoljno da od Aprilije Tuono preuzme titulu nasnažnijeg nakeda na tržištu.

Osim toga, Super Duke R je dobio instrumente u boji, bolji ovjes i agresivniji položaj vozača. Više o svemu tome, i još koječemu, pročitajte u aktualnom broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Novi GSX-S 750 je nasljednik GSR-a 750 i pokreće ga agregat GSX-R-a 750. Ponovite to triput.

Dizajn je inspiriran snažnijim modelom GSX-S 1000, ali usudili bi se reći da pritom novi GSX-S 750 izgleda i bolje od originala. Isto tako, GSX-S 750 nije samo redizajn dosadašnjeg i nedovoljno zamijećenog GSR-a 750, on je i više od toga.

Za početak, dorađen je četverocilindrični agregat od 749 ccm, koji se originalno ugrađivao u GSX-R 750 iz 2005. godine. Lakše disanje i bolje napajanje dovelo je do skoka sa GSR-ovih 106 na 114 KS, a boljim ubrzanjima bi trebao pridonijeti i skraćeni omjer završenog prijenosa. Imajući to u vidu, nije zgorega što je GSX-S 750 oplemenjen i kontrolom proklizavanja.

Ugrađena je i nova stražnja vilica, dorađen je i stražnji amortizer, dok je prednja vilica promijenjena u svom donjem dijelu kako bi se na nju mogla montirati nova i sada radijalna kliješta s 4 klipića. Težina je smanjena za 2 kg, pa tako GSX-S 750 teži 213 kg.

Više informacija o tim i brojnim drugim promjenama pročitajte u idućem broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Iz MV Aguste nas ne prestaju bombardirati skupocjenim RC verzijama. Kod Dragstera razlika nije samo u boji.

Za razliku od sportskih modela F3 RC i F4 RC, koji su i dosad bili u ponudi, a nedavno su im samo promijenjene boje, Dragster 800 je prvi put predstavljen u toj varijanti. Kao vizualno još brutalnija varijanta tadašnjeg Brutalea 800, Dragster je zaživio prije dvije godine, a uz osnovni model sa 125 KS, u igri su i RR te LH44 verzije sa 140 KS, kojima se sada pridružuje i RC.

Kao i sportski RC modeli, Dragster 800 RC je poseban po natjecateljskim bojama i grafikama MV Aguste, a tu je i dvobojno sjedalo, no ne staje sve na tome. Naime, za razliku od ostalih Dragstera, RC verzija nema naplatke sa žbicama, nego kovane aluminijske naplatke s krakovima. Osim toga, kod Dragstera 800 RC su prednji blatobran, bočni poklopci hladnjaka i mala maskica izrađeni od karbona. Sve to se nije odrazilo na suhu težinu, koja ostaje na brojci od 168 kg.

Prestižnom statusu bi valjda trebalo pridonijeti i to što je količina ograničena na 350 primjeraka, iako to i nije tako mala brojka za MV Agustu, koja je ionako bitno smanjila proizvodnju. U kontekstu toga, RC verzija bi mogla predstavljati i zgodan način da se uz malo dodatnog ulaganja, a po bitno većoj cijeni, rasprodaju zalihe Dragstera.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.