Novosti

Crutchlow je odnio briljantnu pobjedu, a Rossi smanjio bodovni zaostatak za Marquezom. Prva Moto3 pobjeda Peugeota i zgušnjavanje u vrhu Moto2 klase.

Sve tamo do skoro polovice utrke u Brnu, činilo se da bi Ducati mogao dohvatiti drugu pobjedu u nizu. I to ne samo dvostruku, kao na prethodnoj utrci u Austriji, nego čak i četverostruku budući su prve četiri pozicije zauzimali Iannone i Dovizioso na tvorničkim Ducatijima, te Redding i Barbera na privatnim (i starim) Desmosedicijima.

No, sva četvorica su, zapravo, utrku izgubili i prije nego su startali. Naime, iako je staza bila izdašno namočena, kiša je prestala i bilo je za očekivati da će se asfalt polako sušiti. I zato se velika većina vozača odlučila za mekšu smjesu kišnih guma, koje po prirodi stvari bolje drže, a to što se brže troše nije trebao biti problem jer se pretpostavljalo kako će se već do sredine utrke asfalt dovoljno osušiti da započnu ulasci u boks i preskakanje na motocikle s gumama na suho.

Nekolicina vozača se ipak odlučila na rizik. Među njima su se neki, kao Rossi i Lorenzo, odlučili za tvrdu smjesu stražnje kišne gume, dok su drugi, kao Crutchlow i Baz, i naprijed i straga stavili tvrdu smjesu. Tvrđe gume se bitno teže i sporije zagrijavaju na mokrom asfaltu, ali i duže traju. Zbog toga su vozači s tvrdom smjesom tonuli u poretku prvih nekoliko krugova i njihovo kockanje bi im se osvetilo da je ponovo počela kiša ili da se staza počela ozbiljnije sušiti. Srećom po njih, istina je bila negdje u sredini.

U sedmom krugu su se Crutchlow i Rossi borili za 12. mjesto u ukupnom poretku, sa skoro 9 sekundi zaostatka za vodećim Iannoneom. A onda su započeli proboj. Crutchlow je neumoljivo skidao sekundu za sekundom i pet krugova prije kraja dohvatio vodstvo, a Rossi ga je slijedio s određene distance te se u istom krugu probio na drugo mjesto. Ipak, s mekom prednjom gumom nije mogao slijediti Crutchlowa, koji je tako postao prvi britanski MotoGP pobjednik u posljednjih 35. godina i slavlja Barry Sheena u Švedskoj 1981.

Rossi je u Brnu prije točno 20 godina osvojio svoju prvu pobjedu, tada u klasi 125, a sada je osvajanjem drugog mjesta pokazao kako je još uvijek u vrhunskoj formi. Usput je u ukupnom poretku prestigao Lorenza, kojem se raspala prednja guma, te barem malo smanjio bodovni zaostatak za Marquezom, koji je igrao na sigurno i osvojio treće mjesto. Neposredno iza njega ciljem su prošla dva Avintia Ducatia, pri čemu je Baz sa tvrdim gumama u pretposljednjem krugu projurio pored timskog kolega Barbere na mekšoj smjesi.

Inače, velik je broj vozača završio s gotovo potpuno uništenom mekšom prednjom gumom, uključujući i Iannonea, koji je s vodeće pozicije pao na 8. mjesto, dok je njegov timski kolega Dovizioso još sredinom utrke iz tog razloga otišao u boks i zamijenio motocikl, da bi na kraju odustao. Lorenzo je čak dva puta ušao u boks na zamjenu motocikla i na kraju završio kao tek 17. s krugom zaostatka.

Moto2 utrka se vozila po gotovo monsunskim uvjetima u kojima je njemački vozač Jonas Folger vodio praktično od prvog do posljednjeg zavoja. Drugoplasirani Alex Rins je na kraju kasnio 5, a trećeplasirani Sam Lowes 9 sekundi, no obojica su mogli biti zadovoljni time što su smanjili bodovni zaostatak za vodećim Zarcom, koji je utrku u Brnu završio kao tek 11.

Nakon što smo u Moto3 klasi nedavno vidjeli prvu pobjedu indijske Mahindre, u Češkoj se slavila i prva GP pobjeda francuskog Peugeota. Pritom motocikl Peugeota nije ništa drugo nego Mahindra s drugačijim naljepnicama, ali to ne mijenja na senzaciji, utoliko više što je pritom prvi put slavio i škotski vozač John McPhee. Njemu je pomoglo i to što se na mokrom asfaltu poskliznuo dotad u utrci (i ukupno) vodeći Brad Binder, ali i specijalist za kišu Pawi, koji je ove godine u sličnim uvjetima već slavio u Argentini i Njemačkoj. S velikim zaostatkom za vozačem Peugeota, drugo mjesto je pripalo Jorge Martinu s Mahindrom, a treće je dohvatio rookie Fabio di Giannantonio na Hondi.

Rezultate sve tri utrke pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 11 utrka):

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 197 bodova
2. V. Rossi – Yamaha – 144
3. J. Lorenzo – Yamaha – 138
4. D. Pedrosa – Honda – 109
5. M. Vinales – Suzuki - 100

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 181 bod
2. A. Rins – Kalex – 162
3. S. Lowes – Kalex – 137
4. J. Folger – Kalex – 108
5. T. Luthi – Kalex - 106

Moto3
1. B. Binder – KTM – 179 bodova
2. J. Navarro – Honda - 118
3. E. Bastianini – Honda - 94
4. R. Fenati – KTM – 93
5. F. Bagnaia – Mahindra – 90

Nakon 8 godina, Honda je predstavila prvi potpuno novi CRF450R. I odmah mu pridružila „cross-country“ blizanca CRF450RX.

Već smo navikli da su ono što proizvođači svake godine pompozno navode kao nove motokros modele najčešće samo evolucije prethodnika. No, kod netom predstavljenog modela CRF450R za 2017. doista se može govoriti o potpuno novom stroju, što i ne bi trebalo čuditi s obzirom da je njegov prethodnik evoluirao punih 8 godina.

Tako će se CRF450R odsad bazirati na sedmoj (i potpuno novoj) generaciji aluminijskog okvira, koji diktira i „kompaktniju“ geometriju, s nižim težištem i kraćim osovinskim razmakom. Pritom je zanimljivo da Honda odustaje od KYB zračne vilice i prelazi na Showa upside down vilicu s klasičnim oprugama.

Jednocilindričnom agregatu je poboljšano disanje te je za čak 11% snažniji od prethodnika, pri čemu u Hondi tvrde da način razvijanja snage osigurava i bolje prianjanje stražnje gume. Elektropokretač je dostupan kao opcija, dok spremnik goriva od lakog titana dolazi u seriji, a potpuno nove oplate su oblikovane tako da budu što aerodinamičnije, ali i da vozaču osiguraju potpuno slobodu pri kretanju.

Apsolutna novost je i predstavljanje dosad nepostojećeg modela CRF 450RX. Riječ je o „cross-country“ motociklu, odnosno mješavini motokros i hard-enduro pristupa. Pritom je RX nastao izravno na osnovama novog CFR450R, ali za razliku od njega ima nešto veći spremnik goriva, manji stražnji kotač (18 cola), hard-enduro ovjes i drugačiju elektroniku, a uz to u seriji dolazi i s bočnim osloncem te elektropokretačom.

Više konkretnih informacija o ovim novitetima pročitajte u idućem broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije potražite u donjoj galeriji.

Hoćemo li ugledati i „europsku“ verziju 350 i je li ovo najava dizajnerskog smjera budućeg Firebladea?

Honda je u Indoneziji predstavila potpuno novi model CBR 250 RR. Zašto baš u Indoneziji? Zato jer se tamo i proizvodi, a na tom će se ogromnom tržištu i najprije početi prodavati. Kažu do kraja 2016., nakon čega bi trebao krenuti izvoz i na japansko tržište. Loša vijest je da Europa nije u planu, a dobra vijest je kako se ipak očekuje da će jednog dana stići i na ove meridijane. Još bolja vijest je da bi u tom slučaju bila riječ o snažnijem modelu, koji bi nosio oznaku 300 ili (najvjerojatnije) 350.

A dok se to ne dogodi, netom predstavljeni CBR 250 RR je vrlo dobra najava onog što slijedi. Dakle, riječ je o potpuno novom motociklu, koji se od dosadašnjeg modela CBR 300R već u startu dramatično razlikuje po tome što umjesto jednocilindričnog ima dvocilindrični pogonski agregat, što bi trebalo rezultirati s osjetno više vozačkog uzbuđenja.

Jasno, u paketu s takvim bitno drugačijim agregatom dolazi i novi čelični okvir, na kojeg se nadovezuje aluminijska vilica asimetrične izvedbe. Pritom već i ovaj indonezijski model ima upside-down vilicu i nazubljene diskove, ali i elektronsku komandu gasa s pripadajućom mogućnošću biranja između tri načina razvijanja snage.

No, nije stvar samo u tehnici, ima nešto i u dizajnu, pa je tako CBR 250 RR gotovo identičan Hondinom prototipu „Light Weight Super Sports Concept“ koji je predstavljen prošle jeseni na Tokyo Motor Showu. Glavna razlika odnosi se na dvostruki završetak ispušnog sustava, što je zanimljivo rješenje u toj klasi (koje uz to nagovješćuje da bi se s lakoćom mogle ispuniti Euro4 norme), dok je zašiljeni nos ukrašen originalno dizajniranim LED svjetlima.

Može li atraktivni CBR 250RR biti najava novog dizajnerskog pravca i za „prave“ CBR modele? Ne bi imali ništa protiv, no pitanje je hoće li oni uopće biti u prodaji iduće godine. Naime, za CBR 600 RR se sve glasnije šapuće kako zbog nametnutih Euro4 normi čak ispada iz proizvodnje, dok novi litarski superbike model skoro zasigurno dolazi u 2017. No, još nismo na čistu hoće li to biti novi CBR ili možda ipak sportski (i skupocjeni) VFR.

Nakon što se vodeći Rossi poskliznuo i pao, „Jackass“ Miller je obišao Marqueza i došao do prve MotoGP pobjede.

Bila je to utrka od dva dijela, i to doslovno. Start je odrađen na stazi koja se polako sušila, ali ipak dovoljno mokroj da svi krenu s kišnim gumama. U takvim zahtjevnim uvjetima u Assenu je najbolje krenuo Valentino Rossi, no ubrzo ga je, na sveopće iznenađenje, obišao Kolumbijac Yonny Hernandez, koji se na starom Ducatiju čak polako počeo izdvajati u vodstvu.

Taman kad se činilo da će uskoro stasati vrijeme za ulazak u boks i prelazak na motocikle sa slick gumama, kiša je ponovo počela padati, a s njom je pao i Hernandez prepustivši vodstvo Rossiju. Njega su, opet, sustigli pa obišli i Dovizioso i Petrucci, a kontakt s vodećom grupom je uhvatio i Redding, sva trojica na Ducatijima. Marquez je držao peto mjesto, dok se Lorenzo nije mogao otarasiti sjećanja na težak pad od prije nekoliko godina na kišnom treningu u Assenu, te je vozio utrku na samom začelju kolone, razmišljajući čak i o tome da jednostavno odustane.

Kada je u petnaestom krugu Petrucci preuzeo vodstvo utrka je prekinuta, da bi kasnije ipak bila nastavljena, pri čemu je startna rešetka formirana prema redoslijedu u 14. krugu. Uslijedio je riskantan sprint od 12 krugova na namočenoj stazi i u takvim je uvjetima ponovo najbolje krenuo Rossi, nametnuvši takav ritam je drugoplasirani Dovizioso ubrzo pao. No, i Rossi je pao samo krug kasnije, nakon čega se iznenada u vodstvu našao Marquez. Njega je slijedio Jack Miller (Honda), koji je u 4. krugu preuzeo vodstvo i više se nije osvrtao na putu do svoje prve pobjede. Iako je i ranije pokazivao talent na kiši, njegov rezultat svejedno iznenađuje, postavši pritom i prvi pobjednik iz redova privatne momčadi još od pradavne 2006. godine. Poznat i pod nadimkom „Jackass“, Miller nije samo namagarčio sve ostale, nego je možda i spasio karijeru koja je već bila na klimavim nogama.

Vidjevši Rossijev pad, Marquez se nije upuštao u rizičnu borbu s Millerom, nego je umjesto toga bio presretan s drugim mjestom, povećavši svoju prednost u odnosu na kraju desetog Lorenza na 24 boda, dok zaliha u odnosu na posrnulog Rossija sada iznosi čak 43 boda. Treće mjesto je osvojio Redding na Ducatiju, nakon što je u samoj završnici utrke slomio otpor Pola Espargaroa na Yamahi, dok je ispred nosa Barbere na još jednom privatnom Ducatiju peto mjesto osvojio Iannone, koji je u prvom dijelu utrke pao s tvorničkim Ducatijem, ali je ipak nastavio i to mu se isplatilo.

I u Moto2 klasi smo imali premijernog pobjednika. Probivši se u vodstvo u 9. krugu, japanski vozač Takaaki Nakagami je nastavio odmicati sve dok dva kruga prije kraja utrka nije prekinuta zbog kiše. U međuvremenu se do drugog mjesta probio aktualni prvak Zarco, koji se time našao na samom vrhu poretka, bodovno izjednačen s Rinsom, koji je utrku završio kao 6. Sam Lowes je osvojio četvrto mjesto, iza trećeplasiranog Morbidellija, i sada za vodećim dvojcem zaostaje 5 bodova.

Prije nego je Miller došao do svoje prve MotoGP pobjede, a Nakagami do prve Moto2 pobjede, prvu pobjedu u karijeri je ostvario i Francesco Bagnaia, koji je time ujedno donio i prvu pobjedu indijskoj Mahindri. U tradicionalno tijesnoj završnici Moto3 utrke, sa čak 11. vozača unutar 1,2 sekunde, Bagnaia je odradio pravi manevar u zadnjoj šikani i prošao ciljem samo 18 tisućinki sekunde prije nego što je to učinio Andrea Migno s KTM-om. No, Migno je kasnije kažnjen spuštanjem za jedno mjesto zbog nepravilnog pretjecanja, pa je tako drugo mjesto naslijedio Fabio di Giannantonio s Hondom.

Rezultate svih utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 8 utrka):

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 145 bodova
2. J. Lorenzo – Yamaha – 121
3. V. Rossi – Yamaha – 103
4. D. Pedrosa – Honda – 86
5. M. Vinales – Suzuki - 79

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 126 bodova
2. A. Rins – Kalex – 126
3. S. Lowes – Kalex – 121
4. T. Luthi – Kalex – 93
5. T. Nakagami – Kalex - 78

Moto3
1. B. Binder – KTM – 151 bod
2. J. Navarro – Honda - 103
3. R. Fenati – KTM – 93
4. F. Bagnaia – Mahindra – 79
5. N. Bulega – KTM – 75

Rea se u obje utrke igrao mačke i miša s timskim kolegom Sykesom. I u obje pobijedio.

Subotnja Superbike utrka u Misanu započela je kaosom na samom početku kada je pao Savadori s Aprilijom te pritom izbacio iz putanje nekolicinu vozača, uključujući i Daviesa, Toressa i Camiera, koji će se nakon toga do kraja utrke dosta uspješno probijati kroz poredak.

Sve to se događalo iza leđa Kawasakijevog dvojca, koji se lako izdvojio u vodstvu. Pritom je Rea polovicom utrke usporio tempo nadajući se da će Sykes preuzeti inicijativu, no ovaj je odbio tu mogućnost i zadržao se u hladovini drugog mjesta, čuvajući snagu za samo završnicu. U posljednja dva kruga je odlučio napasti, no lukavi Rea mu nije ostavljao prostora tako da je Sykes na kraju ipak prošao ciljem kao drugi, sa samo 9 stotinki zaostatka.

Najnižu stepenicu pobjedničkog podija dohvatio je Vd Mark na Hondi, koji je prvi krug završio kao 5., pa se onda u već drugom krugu, bez pretjecanja, probio na treće mjesto, nakon što je ispred njega prvo pao Giugliano na Ducatiju, a onda u zadnjem zavoju izletio Hayden na drugoj Hondi. Davies je svoj proboj s Ducatijem okončao na 4. mjestu, daleko ispred Torresa i Reiterberga na Althea BMW-ima, a Canepa je s Yamahom, kao zamjena za ozlijeđenog Guintolija, završio na vrlo dobrom 7. mjestu, ispred Camiera na MV Agusti.

Nedjeljna utrka je iznjedrila isti vodeći dvojac, ali i nešto drugačiju strategiju. Naime, ovaj put je Sykes odlučio preuzeti vodstvo u nadi da bi mogao pobjeći svom timskom kolegi. No, vidno brži Rea se susprezao od pretjecanja sve do 4 kruga prije kraja kada je izuzetno elegantnim manevrom preuzeo vodstvo i do kraja utrke stvorio dovoljnu prednost da ciljnu ravninu slavljenički odradi na stražnjem kotaču, a svejedno pobijedio s 3 sekunde prednosti.

Na radost ne baš mnogobrojne talijanske publike, treće mjesto je dohvatio Giugliano s tvorničkim Ducatijem, a četvrti je bio Fores s Barni Ducatijem. Ozlijeđeni Lowes je s Yamahom velik dio utrke proveo predvodeći borbu za peto mjesto, da bi u zadnjim krugovima ipak ostao bez snage i završio kao osmi, iza petog Savadorija (Aprilia), Haydena (Honda) i Torresa (BMW). Inače, Vd Mark je još jednom gledao kako ispred njega u ranoj fazi utrke na isti način pada vozač Ducatija, no ovaj put je to bio Davies, čiji motocikl Nizozemac uz to nije mogao izbjeći tako da je došlo do dvostrukog pada. Vd Mark je ipak upio nastaviti utrku te se do kraja probiti do 10. mjesta.

U Supersport utrci je prvih nekoliko krugova vodio domaći vozač Caricasulo, da bi u 7. krugu vodstvo preuzeo Jacobsen, također na Hondi, koji je bio nadomak pobjede sve do pretposljednjeg kruga, kada ga je pretekao Sofuoglu s Kawasakijem, a onda mu u zadnjem krugu drugo mjesto oteo i Caricasulo. Gino Rea je s MV Agustom završio 4., dok je Krummenacher osvajanjem 5. mjesta podebljao bodovni zaostatak za timskim kolegom Sofuogluom. Istovremeno, Cluzel je utrku prerano završio „kroviranjem“ svoje MV Agusta te je tako izgubio realne šanse da se uključi u borbu za naslov.

Rezultate utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK

Superbike (nakon 16 utrka)
1. J. Rea – Kawasaki – 343 boda
2. T. Sykes – Kawasaki – 277
3. C. Davies – Ducati – 244
4. D. Giugliano – Ducati – 165
5. M. vd Mark – Honda – 163

Supersport (nakon 8 utrka)
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 146 bodova
2. R. Krummenacher – Kawasaki – 106
3. P. J. Jacobsen – Honda – 92
4. G. Rea – MV Agusta - 78
5. J. Cluzel – MV Agusta – 75

Možda nije vijest da je Marquez produžio ugovor, ali jest da je popričao s Rossijem.

Ako i kasnimo s vijesti o tome da su Marquez i Honda i produžili suradnju do kraja 2018., onda je to zato jer to, zapravo, i nije vijest, posebno ne u kontekstu svega što se događalo na tragičnoj utrci u Barceloni. No, vjerojatno je baš to tužno ozračje pripomoglo tome da odmah po završetku MotoGP utrke pobjednik Rossi i drugoplasirani Marquez razmjene čestitke, što je nakon prošlogodišnjeg kontroverznog finala sezone bilo teško zamisliti.

Poslije toga su nakratko popričali na pobjedničkom podiju, a onda se sasvim raznježili na press konferenciji kada je Marc Marquez čak stisnuo Rossija za rame. Mirotvornim pristupom Rossi je malo umanjio štetu koja je nastala kada su on i Lorenzo oštro kritizirali prelazak na drugu konfiguraciju završnog dijela staze u Barceloni nakon pogibije Luisa Saloma. Uz to što je njihova reakcija, a posebno ona Lorenza, bila neumjesna, postavilo se pitanje zašto njih dvojica nisu sudjelovali na sastanku komisije za sigurnost na kojoj su prisutni vozači predložili to rješenje.

No, vratimo se Marquezu. Dakle, on će do kraja 2018. godine ostati u Repsol Hondi, zajedno sa svojim dosadašnjim kolegom Pedrosom, koji je nedavno također produžio ugovor. To znači da je Respol Honda jedina tvornička momčad koja i u budućem razdoblju ostaje u istom sastavu.

Kad su tvorničke momčadi u pitanju, ostalo je još samo jedno slobodno mjesto u Suzukiju i Apriliji. Očekuje se da će za Suzuki potpisati Alex Rins što bi onda njihovog trenutnog vozača Aleixa Espargaroa moglo gurnuti baš u redove Aprilije.

Nakon lošeg starta, Rossi je ostvario sjajnu pobjedu u Barceloni, dok je Lorenza „torpedirao“ Iannone.

Iako se sve odvijalo u sjeni tragedije, ovogodišnja MotoGP utrka u Barceloni ostat će zapamćena i po odličnom proboju i još jednoj sjajnoj pobjedi Rossija. Kad je nakon pogibije Luisa Saloma na Moto2 treningu odlučeno kako će se zadnja trećina kruga voziti po sporijoj konfiguraciji, kakva se koristi u Formuli 1, Rossi je bio jedan od glavnih protivnika takvog rješenja, tvrdeći da ono ide u prilog Hondi. No, čini se da je pilio naopako.

Krenuvši s pete startne pozicije, Rossi je odmah potonuo na sedmo mjesto, no već je na ulasku u drugi krug u jednom potezu obišao Iannonea i Vinalesa. Nakon toga se iznimno lako obračunao s Pedrosom, Marquezom i Lorenzom, tako da je već u 7. krugu preuzeo vodstvo. I dok je Rossi napredovao, njegov timski kolega Lorenzo je počeo nazadovati na gotovo rastaljenom asfaltu, koji je do te mjere predstavljao problem za Michelinove gume da su najbrža vremena bila tri sekunde sporija po krugu od onih na kvalifikacijama.

Uglavnom, Lorenzo je relativno brzo potonuo do petog mjesta zbog problema s prednjom gumom. No, puno veći problem je predstavljao Andrea Iannone koji ga je prvo sustigao, da bi onda u još jednom svojem nadobudnom pokušaju pretjecanja pokušao progurati Ducati tamo gdje je i slijepcu jasno da nema mjesta. Drugim riječima, na kočenju se zaletio u stražnji kraj Lorenzove Yamahe i tako obojicu izbacio iz igre.

Rossi se za to vrijeme nije uspio riješiti Marqueza, koji se spretno izvukao iz nekoliko kriznih situacija te u posljednjih pet krugova odlučio napasti pobjedu. Iako se uspio probiti u vodstvo, Rossi mu je ubrzo uzvratio istom mjerom, a sve je bilo riješeno u pretposljednjem krugu kada je Marquez učinio malu grešku i time izgubio neposredni kontakt.

Tako je Rossi došao do svoje 114. Grand Prix pobjede, dok je 4 sekunde iza Marqueza kao treći ciljem prošao njegov timski kolega Pedrosa. On se u ranoj fazi utrke jedva obranio od agresivnih napada Vinalesa, koji je sa Suzukijem na kraju završio na 4. mjestu s velikih 24 sekunde zaostatka. Peto mjesto je zauzeo Pol Espargaro s Tech3 Yamahom, ispred Crutchlova na Hondi i Doviziosa na Ducatiju, dok je pozitivno iznenađenje utrke bio Alvaro Bautista koji je u utrku krenuo s posljednje pozicije, a svejedno se s Aprilijom probio do 8. mjesta.

Neposredno nakon utrke Rossi i Marquez su se, po prvi put nakon kontraverznog završetka prošle sezone, rukovali i pritom razmijenili čestitke, pri čemu je njihovom dobrom raspoloženju dodatno pridonijelo odustajanje Lorenza, koji je odustajanjem, ni kriv ni dužan, izgubio vodstvo u ukupnom poretku. Marquez je ponovo zasjeo na vrh, s 10 bodova prednosti u odnosu na Lorenza i 22 boda više od Rossija.

Zarco i Rins su u Moto2 utrci predstavljali klasu za sebe. Pritom je Zarco strpljivo slijedio Rinsa sve do 17. kruga kada je preuzeo vodstvo, da bi nakon toga počeo lagano odmicati i na kraju pobijedio s više od 4 sekunde prednosti. Treće mjesto je veći dio utrke držao Luthi, a iako se oduprijeti napadima Alexa Marqueza koji je ubrzo pao, do kraja utrke su ga ipak uspjeli obići Nakagami, kojem je to bio prvi podij u skoro godinu dana, a onda i Syahrin. Tako je Luthi na kraju završio kao 5., tri sekunde ispred šestog Lowesa, koji je vodeće mjesto u ukupnom poretku prepustio Rinsu, a unutar samo 10 bodova je i trećeplasirani Zarco.

U Moto3 utrci su šestorica vozača završila unutar tek nešto više od 1,5 sekunde, pri čemu je najviše razloga za slavlje ima talentirani Jorge Navarro, koji je s Hondom ostvario prvu pobjedu u karijeru. Ukupno vodeći Brad Binder nije uspio osvojiti 4. pobjedu u nizu, ali je majstorski dograbio 2. mjesto i to nakon što se pet krugova prije kraja Rodrigo zabio u njegov KTM i umalo ga izbacio iz igre. Treće mjesto je osvojio Talijan Bastianini na Hondi ispred svojih zemljaka Fenatija i Bulege na KTM motociklima.

TRENUTNI POREDAK (nakon 7 utrka):

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 125 bodova
2. J. Lorenzo – Yamaha – 115
3. V. Rossi – Yamaha – 103
4. D. Pedrosa – Honda – 82
5. M. Vinales – Suzuki - 72

Moto2
1. A. Rins – Kalex – 116 bodova
2. S. Lowes – Kalex – 108
3. J. Zarco – Kalex – 106
4. T. Luthi – Kalex – 93
5. H. Syahrin – Kalex - 60

Moto3
1. B. Binder – KTM – 147 bodova
2. J. Navarro – Honda - 103
3. R. Fenati – KTM – 80
4. N. Bulega – KTM – 66
5. F. Bagnaia – Mahindra – 54

Ideja je začeta uz pivo. Prošlogodišnji pobjednik Anstey utrkivat će se s replikom MotoGP motocikla na TT-u.

Clive Padgett, šef momčadi Valvoline Racing by Padgett Motorcycles, odveo je čovjeka koji je u njegovoj trgovini motociklima kupio Hondu RC213V-S na pivo. To je najmanja stvar koju možeš učiniti kad ti netko u ruke gurne kakvih 140.000 funti. I sve to ne bi bilo spomena vrijedno da taj kupac nije natuknuo kako bi RC213V-S, Hondinu skupocjenu repliku MotoGP motocikla, bilo lijepo vidjeti na TT utrkama. A ne samo u dnevnim sobama trulo bogatih kolekcionara poput njega.

Nakon toga Clive Padgett vjerojatno nije trebao previše razmišljati o izvedivosti te ideje niti predugo nagovarati Novozelanđanina Bruce Ansteyja da se odrekne pobjedničke CBR-ke i umjesto toga osedla RC213V-S, motocikl koji je potekao iz slabina pobjedničkog MotoGP motocikla, ali sam nikad nije bio namijenjen utrkivanju, barem ne na visokom nivou. Što opet znači da na specijaliziranom tržištu za njega nema natjecateljskih dodataka, pa su tako samo za ovu priliku morali biti posebno izrađeni kotači, ovjes, kočnice...

Pritom RC213V-S i zbog premalog broja proizvedenih primjeraka, ali i zbog prevelike cijene, ni izbliza ne ispunjava kriterije za Supebike homologaciju, ali na TT-u vrijede neka malo liberalnija pravila. Tako već neko vrijeme u Superbike klasi gledamo Norton natjecateljske prototipove s Aprilijinim V4 agregatom, a ove godine ćemo gledati i dvotaktne 500-ice.

No, sve su to eksperimenti, dok u ovoj kombinaciji imamo potencijalno vrhunski stroj s dokazano vrhunskim vozačem. Bruce Anstey iz sebe ima dvoznamenkasti broj pobjeda, a prošle godine je pobijedio u RST Superbike TT utrci (jednoj od dvije Superbike utrke), te drži drugo najbrže vrijeme kruga, odmah iza Johna McGuinnessa. U tom krugu je vozio prosječnom brzinom od 213 km/h i ne znamo može li s Hondom RC213V-S biti još brži, ali znamo da će već samom pojavom dodatno začiniti ionako paprene TT utrke. Prva Superbike utrka bi trebala biti na rasporedu 4. lipnja.