Motosport

Iako imaju hrpu mehaničara, i tvornički vozači moraju ponekad uprljati ruke. Jer uvijek se može dogoditi kvar usred pustinje, a tu su i maratonske etape između kojih se mehaničari ne smiju ni približiti motociklu

Za pobjedu na reliju Dakar, moraš imati sve. Sama brzina nije dovoljna; tehnika vožnja mora ići ruku pod ruku s dobrom navigacijom i naprednim vještinama mehaničara. Ali kako popraviti komplicirano vozilo koje se sastoji od tisuća dijelova?

Vozači tvorničkih momčadi se čvrsto oslanjaju na podršku svojih ekipa, ali i dalje moraju znati osnove jer tijekom maratonskih brzinaca pomoć ekipa nije dozvoljena.

"Mala kutija za alat montirana na okvir sadrži sav potreban alat za rastavljanje motocikla," objašnjava Hide Hanawa, glavni mehaničar Monster Energy Honda momčadi. "Motocikl je sastavljen od 2.500 dijelova učvršćenih vijcima - koji broje više od polovice komponenti - tako da je većina alata tu kako bi mogli maknuti vijke i matice.

Rezervni dijelovi i alat:

1. Kablovi za paljenje
2. Nož
3. Okasti ključ
4. Dijelovi lanca
5. Alat za skidanje lanca
6. Ručice kočnice i spojke
7. Gedora
8. Nastavci za gedoru
9. Ključevi
10. T-ručka i produžetak
11. Odvijač
12. X-ključ

"Otkad se Honda 2013. ponovno pridružila Dakar Rallyju s tvorničkom momčadi, CRF450 Rally se pojednostavljuje iz godine u godinu. U isto vrijeme, motocikl je pouzdaniji, tako da vozači uglavnom ne moraju intervenirati, osim ako ne nastupi neki hitan slučaj. Na kraju maratonske etape, kad je pomoć mehaničara zabranjena, vozači vjerojatno neće morati dirati alat, ali moraju zategnuti žbice na naplatcima, provijeriti ulje u motoru i stanje guma. Mogu si i podesiti ovjes, ukoliko postoji potreba za time."

Kraj današnjeg visokog stupnja razvoja elektronike, najveći je izazov dijagnoza električnih kvarova. U tome slučaju, ECU daje poseban kod kojega vozač može dojaviti momčadi. Problem ne može biti otklonjen daljinski, ali s tim kodom momčad može napraviti dijagnozu i predložiti popravak.

Budući da popravak vozila na otvorenom predstavlja specifičan izazov, Honda prije svakog relija organizira radionice na kojima vozači osvježe znanja o glavnim procedurama i postupcima popravaka, ali i o načinima za detektiranje problema.

Među svim vozačima Honde, Ricky Brabec možda ima najsnažniju mehaničku pozadinu. Taj know-how je dio američke kulture. U SAD-u djeca često počnu voziti sa svojim roditeljima, koji onda glume i mehaničare te tako svojoj djeci prenose iskustvo i znanje. Na taj način je i Brabec započeo, a to iskustvo mu se i danas isplati.

Razmatrajući goli broj dijelova motocikla, zanimalo nas je koliko je potrebno da se cijeli motocikl rastavi? "Oko sat vremena," govori Hanawa. "Ja ga mogu rastaviti unutar 45 minuta. A za izmjenu kotača mi trebaju dvije minute!"

Situacija je bitno složenija kad su u pitanju vozila iz SSV kategorije. Tako je Can-Am iz momčadi Monster Energy opremljen s dvije kutije rezervnih dijelova i alata. Prva, koja se nalazi na bočnoj strani buggyja, je za veće intervencije. Druga, koja se nalazi ispod sjedala suvozača, sadrži alate kojima se može zamijeniti CVT remen te pneumatski pištolj za zamjenu kotača u slučaju puknuća gume, što je prilično vjerojatno na stjenovitom terenu. Izmjena gume traje 2-3 minute.

Uz dolje spomenute alate, na buggyju su i rezervna vilica i akumulator, kao i boca sa stlačenim zrakom za pneumatski pištolj, te rezervna guma.

1. Nastavak za (de)montažu osovine
2. Alat za izmjenu kotača
3. Ključ
4. Kliješta
5. Šipka
6.Čekić
7. Ključevi
8. Šesterokutni nastavci

"Casey Currie ima dobar osjećaj za mehaničke probleme," govori glavni mehaničar Curriea, Pedro Caixa. "Njegov suvozač, Sean Berriman, ima jako dobro znanje i vještine mehaničara. Za svaki slučaj, pripremio sam im detaljan priručnik sa slikama i uputama za izmjenu CVT remena, osovine upravljača, vilica i amortizera. Također, imaju tablicu s normalnim i alarmantnim vrijednostima temperature rashladne tekućine, remena, pritiska goriva i napona akumulatora."

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

KTM je nepobjediv od pradavne 2001. godine. No, Brabec s Hondom uvjerljivo vodi dvije etape prije kraja, dok je Price s KTM-om tek četvrti, s pola sata zaostatka.

Ovogodišnji Dakar će ostati ubilježen kao prvi koji se vozio bespućima Saudijske Arabije, ali mogao bi biti i prvi u ovom tisućljeću na kojem nije pobijedio KTM. Naime, nakon što su godinama pokušavali i svaki put izgubili, prvu pobjedu im je konačno donio Fabrizio Meoni 2001. godine i odonda do danas su apsolutno svi pobjednici bili za upravljačem KTM-a. Istina, u posljednjih nekoliko godina se, čak i samo koju etapu prije kraja, znalo činiti da bi KTM mogao izgubiti, no i onda bi se u zadnji tren situacija okrenula u njihovu korist. Dakle, iskustvo nas uči da se nije pretjerano pametno kladiti protiv KTM-a, kao ni protiv dvostrukog pobjednika Pricea, koji uvijek pojuri u završnici. No ovaj put bi doista mogli ostati bez pehara.

KTM-ova druga violina Sam Sunderland je odustao već u ranoj fazi relija, nakon što je pao na brzom dijelu rute te slomio lopaticu i ozlijedio kralježnicu. To je Britancu već peto odustajanje u dosadašnjih sedam nastupa, no u međuvremenu je, 2017. godine uspio pobijediti. Austrijanac Matthias Walkner, KTM-ova treća violina i pobjednik iz 2018. godine, je dosad napravio previše malih grešaka i tako skupio više od 41 minute zaostatka. S druge strane, njihova prva violina, Australac Toby Price (gornja fotografija), pobjednik iz 2016. i 2019. godine, nas je već navikao na to da bude suzdržan do dana odmora, a nakon toga eksplodira. No, ove godine je možda bio na malo predugačkom fitilju.

Posao mu je otežalo i to što je bio prvi koji se zaustavio kraj tragično preminulog Paula Gonçalvesa. Iako je nastavio i ostvario solidan rezultat, po ulasku u kamp je bio vidljivo potresen i to je sigurno utjecalo na njegov rezultat tog dana. A onda je, sasvim očekivano, organizator odlučio otkazati iduću etapu za motoriste, što je značilo da Price ima i jednu priliku manje da reducira zaostatak za Rickyjem Brabecom na Hondi.

U devetoj etapi je uspio Brabecu otkinuti samo dvije minute, da bi u desetoj etapi nastao kaos. Prvi dio rute je bio sasvim otvoren, pa su vozači niže u poretku počeli padati pri velikoj brzini i ozljeđivati se, zbog čega su svi medicinski helikopteri bili stalno zauzeti. Kad je tome pribrojio i jačanje vjetra, organizator je morao prekinuti tu desetu etapu u trenutku kad je Brabec imao skoro dvije minute bolji prolaz od Pricea, koji tako, samo dvije etape prije kraja, zaostaje više od 28 minuta.

Ricky Brabec je dosad vozio praktično bez greške i gotovo od početka relija drži ostale na distanci. S druge strane, na reliju Dakar ništa nije gotovo dok nije gotovo, a Brabec je to već itekako osjetio na svojoj koži. Naime, Amerikanac je i prošle godine uživao u vodstvu do 56 kilometra osme etape, kad ga je izdao agregat.

No, ovaj put Brabeca još samo dvije etape dijele do kraja, a sve da i ponovo ima peh, to ne znači da bi KTM odnio jubilarnu 20. pobjedu. Naime, Toby Price je tek četvrti u ukupnom poretku. Tri minute ispred njega (ali i 25 minuta iza Brabeca) je Quintanilla na sestrinskoj Husqvarni, a pobjedom na desetoj etapi je Australca za više od minute prestigao i Joan Barreda na još jednoj Hondi.

A Yamaha? Van Beveren i De Soultrait su zbog ozljeda odustali već u prvoj polovici relija, tako da čast tog proizvođača brani Caimi, sa skoro dva sata zaostatka. Dakle, u kombinaciji za pobjedu su i Husqvarna i KTM, no čini se da je Ricky Brabec (donja fotografija) na dobro utabanom putu da postane prvi Amerikac koji će slaviti na reliju Dakar. A ujedno i prvi vozač Honde kojem je to uspjelo još tamo od 1989. godine kada je za upravljačem natjecateljske verzije Africe Twin slavio Gilles Lalay.

Poredak nakon 9 od 11 etapa:
1. R. Brabec – Honda – 34h:12min.18sek
2. P. Quintanilla – Husqvarna - + 25.44
3. J. B. Bort – Honda – + 27.09
4. T. Price – KTM – + 28.33
5. J.I. Cornejo Florimo – Honda + 41.31

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Adrien Van Beveren je tvornički vozač Yamahe i jedan od najbržih vozača na reliju Dakar. A ovo je pet njegovih savjeta o tome kako se pripremiti za reli Dakar. i uživati u njemu.

Prijeći 7,500 kilometara u 12 dana pri suludoj brzini nije lako, čak ni za profesionalnog vozača. Već više od 40 godina, Dakar Rally ozbiljno ispituje um, motocikle i mišiće. Pritisak je na najvišoj razini jer, poput ruskog ruleta, ne postoji druga šansa. Dakar Rally je nemilosrdan; mala greška može vas koštati pobjede i ostaviti na čekanju još jednu godinu.

Poput boksača zatvorenih u trening kampu, natjecatelji u rallyju prate strog program u kojemu niša nije prepušteno slučaju. Njihova priprema se ciklički gradi tako kako bi bili u vrhunskoj formi za početak Dakar Rallya 5. siječnja u Jeddahu, gdje će početi ultimativna avantura u novoj državi - Saudijskoj Arabiji.

Cijela godina se vrtjela oko ovog datuma i, kao što otkriva tvornički vozač Yamahe Adrien van Beveren, njegov program treninga ima cilj unaprijediti snagu, fleksibilnost i mentalnu stabilnost. Za 28-godišnjeg Francuza, treniranje i zabava idu ruku pod ruku, a njegove pripreme su odrađene u trotjednim ciklusima, između kojih je tjedan dana pauze, sve dok se 10 dana prije početka relija sasvim ne primiri.

1. Motocikl je prioritet

Moj program je baziran na triatlonu: trčanju, biciklizmu i plivanju, a dodatno sam i boksao i trenirao u teretani. Treniram pet dana tjedno, dvaput dnevno, pri čemu se za jedan trening dnevno izmjenjuju vožnja motocikla s teretanom, plivanjem i teretanom ili bicikliranjem i teretanom. Imam ekipu profesionalaca oko sebe: fizioterapeuta, sportskog doktora i dva trenera, koji rade sa mnom u teretani i pomažu mi da odradim specifične vježbe kako bi trenirao grupe mišića koji su potrebni na motociklu.

Krajnji cilj je poboljšati moju izvedbu na motociklu. Vožnja je, ustvari, najbolja priprema. Motokros, na primjer, je jako dobar za srce, i dobro je biti utreniran kako bi mogao brže reagirati na neočekivanu situaciju. I sudjelovanje na utrkama svjetskog prvenstva u reliju je priprema za Dakar Rally.

2. Nemojte pumpati mišiće

Off-road vožnja je sport koji je ekstremno fizički zahtjevan i iziskuje rad svih mišića. Stajaća poza na motociklu zahtijeva snažne noge, vjetar nas poguruje unazad pri brzinama do 180 km/h i moramo imati snagu i fleksibilnost kada naletio na kamen. Puno sam radio na kardiu, vozio sam bicikl u turama od 2,5 do 5 sati kako bi imao izdržljivost, ali sve se svodi na to da želiš biti bolji vozač. Tako, primjerice, u teretani ne bildam mišiće. Naš se sport sastoji od vožnje brzinaca u trajanju od 5-6 sati dnevno, a veliki mišići troše puno energije. Kada treniram u teretani, ne koristim šipke; preferiram elastične gume. Ponekad ih koristimo kako bi simulirali udare vjetra, a često koristimo lopte kako bi radili na stabilnosti i balansu.

3. Prehrana i odmor su dio treninga

Kada govorimo o energiji, vrlo je važno pohraniti i ponovno se napuniti energijom, tako da je ključno ono što jedeš prije i tijekom rallyja. Osobno, najbolja prehrana mi je uključivala prirodne proizvode i mnogo vode. Nedavno sam postao vegan, ali sam ipak djelomice stara škola; tako da sam se vratio uobičajenoj prehrani.

Odmor je također krucijalan. Mentalno radim do krajnjih granica, tako da stvarno moram imati određeno vrijeme za odmor, što znači da ne putujem i odmaram se kod kuće uz knjigu. Na Dakru, uvijek dobijem dobru masažu poslije brzinca i pokušavam se rekuperirati što je bolje moguće. Prijelomna točka za mene je bila spoznaja više o mome tijelu. Putem sofrologije puno sam radio na disanju i osjećanju svoga tijela. To mi je pomoglo da osjetim svoje granice i suočim se s njima, ali mi je pomoglo i da budem bolje usredotočen.

4. Fokus na tehniku, a ne na brzinu

Smisao Dakra je pronaći najbolji kompromis između forsiranja i čuvanja svoga tijela i motocikla. Možeš biti brz i siguran samo ako imaš jako dobru tehniku vožnje, tako da je moj savjet da se prvo radi na tome, a tek onda na otvaranju gasa. Kontrola motocikla i dobra forma pomažu u očuvanju koncentracije. Ne možeš voziti 400 km sa 100% koncentracijom jer se na posljetku iscrpiš. Dobra tehnika ti pomaže da se opustiš jer imaš osjećaj da držiš sve pod kontrolom, a onda možeš i brzo reagirati da se spasiš od pada.

5. Sjeti se - tu si da se zabaviš

Raznolikost je ključ - ali i uživanje u onome što radiš. Volim treninge na biciklu i kada pada kiša ili je hladno. Pomalo sam lud i kada se vozim, čak se i za vrijeme šest sati dugih vožnji, poput onih na Dakru, uvijek pokušavam zabaviti. Odrastao sam na selu, tako da volim sportove na otvorenom. Draže mi je plivanje u oceanu nego u bazenu, planinarenje i visinski treninzi od teretane.

Motorcycle rental:
rentamotorcycle.motopuls.com

Ovogodišnji Dakar Rally nije samo prvi koji će se voziti u Saudijskoj Arabiji, nego i prvi na kojem će se eksperimentirati s novim načinom navigacije, kako bi se smanjio utjecaj nove tehnologije.

Prenosimo vam razgovor kojeg je kolegica Maria Guidotti vodila sa Robenom Fariom, donedavno vrhunskim natjecateljem u kategoriji motocikala, a danas vođom momčadi Monster Energy Honda.

Vještina vožnje nije dovoljna za preživjeti Dakar Rally. Ključna je navigacija: jedini način za izlazak iz pustinje sastoji se od role papira koja sadrži bilješke, strelice i stilizirane crteže.

Nekad su kompas i geografske karte vjerni saveznik svakoga rally vozača. GPS je promijenio lice najtežeg relija na svijetu, a roadbook je postao njihova biblija.

"Sve je krenulo uvođenjem GPS-a," govori generalni direktor Monster Energy Honda momčadi Ruben Faria. "S evolucijom tehnologije i povećanjem kompleksnosti roadbookova, osoba koja čita karte ('Map Man') je postala ključna figura."

Map Man je obožavan od strane vozača, nevoljen od strane organizatora utrka, Map Man je jedna od figura o kojoj se najviše priča na modernom Dakar Rallyju. U iskusnim rukama eksperta, 12-metarska rola papira, puna bilješki može postati svojevrsna "helikopterska" vožnja iznad brzinca, odnosno trodimenzionalna slika koja, kilometar za kilometrom, otkriva sve zamke s kojima će se natjecatelji suočiti sljedećeg dana.

Sve tvorničke ekipe imaju svojeg čitača karte (Map Man), koji se nalazi u kampu ili radi iz Europe. Potrebna je samo dobra satelitska veza. Čim organizator dostavi roadbook, čitači karata počinju prepisivati bilješke brzinom sličnom samog vozača - treba im otprilike 3 sata za 260 km rute - kroz program poput Google Eartha. Nakon prepisivanja slijedi analiza uz manijakalnu pažnju posvećenu prolaznim točkama.

Vozači ne mogu memorirati 400 kilometara dug brzinac, ali se mogu usredotočiti na kritične prijelaze i stupice. Ovo je ključna podrška rallyu koji je, godinu za godinom, sve više počeo ličiti na sprint.

Revolucija: U konstantnom nastojanju da se zadrži komponenta avanture, i da se smanji brzina kao i razmak između tvorničkih i privatnih vozača, ove su godine organizatori predstavili radikalne izmjene koje bi mogle duboko utjecati na krajnji poredak. "Od ove godine po prvi puta, simboli u roadbooku će biti ispisani u boji," objašnjava Faria. " To će znatno skratiti pripremne radove za sljedeći brzinac, dozvoljavajući profesionalnim vozačima da se bolje oporave i amaterima da se bolje usredotoče na održavanje svojih vozila.

Uz to, "Za najmanje četiri brzinca roadbook će biti dostavljen ujutro, netom prije starta." Lutrija? "Baš suprotno," govori Faria. "Istina je da novi sustav zahtijeva adaptaciju od strane vozača, koji su navikli vizualizirati put dok si rade roadbook. Također, moraju se upoznati sa standardnim bojama. Bio sam profesionalni vozač i suvozač, tako da znam što znači pripremiti si roadbook i koliko znači imati Map Mana u momčadi."

Povratak korijenima: Kao i sve tvorničke momčadi, Monster Energy Honda će imati svojeg Map Mana, ali revolucija je očito počela. "Sviđa mi se to što ćemo dobiti roadbook netom prije početka brzinca," govori Faria. "Ako će to dobro funkcionirati, vjerujem da će se to prihvatiti u budućnosti. Na neki način je to povratak korijenima. Vidjeli smo kako je to funkcioniralo na reliju u Maroku - potpuno je promijenilo utrku. Uz prihvaćanje takvoga sustava, Dakar se vraća na put da bude još teži i još više avanturistički. Uz vozila koja su sve lakša i brža, ova utrka postaje sve opasnija.

"Dostavljanje roadbooka netom prije brzinca će usporiti utrku, jer će se vozači više morati usredotočiti na bilješke," dodaje Faria, čiji je najbolji rezultat na Dakru drugo mjesto 2013. godine u kategoriji motocikala. Također ima iskustvo kao suvozač nogometnom treneru Andréu Villasu Boasu. Veseleći se budućim rally natjecanjima, Faria govori, "Ovo je jako dobra metoda jer čini natjecanje jednakijim za profesionalce i amatere, i smanjuje brzinu. Očekujem da će vozači pri vrhu poretka voziti zajedno na teškim prijelazima. Na neki način, povratak je to korijenima: Od vozača se očekuje da koristi svoje navigacijske vještine i time napravi razliku. Biti će zanimljivo vidjeti i rezultate; navigacijska pogreška predstavlja tanku liniju između pobjede i poraza."

Vozačeva strana priče: “Testirali smo novi sustav na reliju u Maroku i bio je to veliki izazov," govori Kevin Benavides, vozač Monster Energy Honda momčadi. "Prije je bilo lakše navigirati jer smo imali generalni pregled rute. Sada ju otkrivamo kilometar za kilometrom. Sve je novo, i potrebno je usporiti i usredotočiti se na bilješke i razumijevanje točaka. Na kraju, mislim da je to dobar smjer kojega moramo pratiti, jer čini rally nepredvidljivijim. Vozač može napraviti razliku svojim vještinama i, što je najvažnije, svi imaju iste uvjete."

“Uvijek smo bojali road book onako kako nama paše, tako da je bilo dovoljno baciti pogled na knjigu, vidjeti žutu i crvenu boju i automatski si prevesti značenja tih boja," dodaje momčadski kolega Ricky Brabec. "Osim toga, kada bi bile dvije ili tri bilješke u jednoj, skratili bi roadbook i dodali bilješke kako ne bi morali kalkulirati. Sada, kada ćemo stići u kritično područje, morati ćemo usporiti i pokušati razumjeti sve u najkraćem mogućem roku."

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Već je obznanjeno da reli Dakar seli u Saudijsku Arabiju, a sad je otkriven i plan puta.

Nije to još detaljna ruta, već samo grubi obris itinerera, u paketu s kojim dolaze i nešto konkretnije informacije vezano uz preseljenje ovog najpoznatijeg relija na Arapski poluotok. O pozadini bijega iz Južne Amerike smo već pisali tako da ćemo se ovdje posvetiti samo novim informacijama.

Dakle, reli će se voziti od 5. do 17. siječnja iduće godine, što znači da natjecatelje očekuje 12 etapa, pri čemu je za pretpostaviti da će prva i posljednja biti nešto kraće. Starta se u nedjelju u gradu Jeddah uz obalu Crvenog mora i praktično na „pljunomet“ od majke Afrike. Otud se kreće na sjever prema Jordanu i Sinajskom poluotoku, gdje natjecatelje očekuje izazovna navigacija i penjanje na više od 2.500 m.

Tu se skreće za jugoistok prema glavnom gradu Rijadu, gdje će biti i dan odmora, pretpostavljamo 11. ili 12. siječnja. Nakon toga se radi krug u južnom dijelu Saudijske Arabije, u rijetko nastanjenom području gdje bi natjecatelje trebalo čekati obilje pijeska s dinama višim od 250 m. Sve će završiti u petak 17. siječnja, u gradu Al Qiddiya, nadomak Rijada.

Cijela ruta je debelo unutar sigurnog teritorija Saudijske Arabije, odnosno prolazi daleko od granice s Irakom na sjeveroistoku i granice s Jemenom na jugu. U svakom slučaju, u toj zemlji koja je četiri puta veća od Francuske i dobrim dijelom pustinja, organizatorima ne bi trebao biti problem osmisliti zanimljivu rutu. A ostaje im dovoljno praznog prostora za planiranje ruta i u idućih pet godina, što je minimalni period tijekom kojeg će se reli Dakar održavati u Saudijskoj Arabiji.

Dakako da će Saudijska Arabija sve to itekako iskoristiti da umije svoje lice te se promovira kao moderna zemlja. Tako ni početna ni završna točka rute nisu slučajno odabrani. Natjecatelji će krenuti u sjeni Jeddah Towera, koji bi trebao dosegnuti visinu od 1.001 m, a očekujte arhitektonska čuda u razvoja i na cilju, u gradu Al Qiddiya, za kojeg je kamen temeljac položen tek prošle godine.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nakon 11 godina u Južnoj Americi, Dakar Rally okreće novi list. Saudijska Arabija bi trebala glumiti Afriku, koja sada više i nije tako daleko.

Iako je Peru bio najbolja moguća scenografija, činjenica da je Dakar Rally prvi put vožen na teritoriju samo jedne zemlje jasno je ukazivala na to da zemlje Južne Amerike više nisu sklone plaćati organizatoru cijeli taj cirkus. Ili barem nisu sklone plaćati svote s dovoljnim brojem nula.

Dakle, sve je upućivalo da Dakar neće dobiti novu vizu za južnoamerički teritorij. Pričalo se o mogućem povratku u Afriku, no to bi predstavljalo veliki sigurnosni rizik, a uz to tu za organizatora nema novca. Spominjala se tako čak i Rusija i njezini sateliti u srednjoj Aziji, a tek su u posljednjih desetak dana počela šaputanja o Saudijskoj Arabiji. Pokazalo se da su ta šaputanja bila samo priprema terena.

Zapravo, postavlja se pitanje kako se toga nismo i prije sjetili? Naime, Saudijska Arabija ima dvije stvari koje organizatori traže. Obilje pijeska i isto toliko novca. A uz to i veliku želju da ispegla svoj međunarodni imidž, posebno nakon incidenta s ubijanjem novinara u Turskoj.

Francuski A.S.O., kao organizator relija Dakar, očito tu nema moralnih dilema. I tako ćemo iduće godine gledati jurnjavu pustinjama Saudijske Arabije, a ostaje nam za doznati može li se cijela priča, u godinama koje dolaze, proširiti i na neke susjedne zemlje. Možda i ponovo dohvatiti Afriku odrađivanjem koje etape u Egiptu. Zasad je takvo što nemoguće i zamisliti zbog nesigurnosti u tom dijelu svijeta, ali tko zna što vrijeme donosi.

Konkretnije informacije o prvom gostovanju u Saudijskoj Arabiji trebale bi biti objavljene 25. travnja. Zasad znamo samo to da bi rutu trebao iscrtati bivši natjecatelj na dva kotača, David Castera, koji je prije nekoliko godina dao otkaz i zarađivao kao suvozač, no sad se vraća na funkciju direktora relija.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Quintanilla je teško pao već na početku posljednje etape i tu je pitanje pobjednika riješeno. Toby Price je itekako zasluženo došao do druge pobjede na najtežem reliju.

Na ulasku u posljednju etapu, Quintanilla je imao samo minutu zaostatka za Priceom i krenuo je na sve ili ništa. Samo desetak kilometara nakon starta je prebrzo naletio na stepenastu dinu te se nakon brutalnog doskoka doslovno odbio od motocikla i pao. Iako je izgledalo strašno, ozbiljnije je ozlijedio samo lijevu nogu, nakon čega je „šepao“ do kraja etape i tako izgubio ne samo pobjedu, nego i drugo mjesto u ukupnom poretku koje mu je preoteo Walkner. Da stvar bude gora po vozača Husqvarne, nakon kraja etape je organizator poništio sat vremena kazne koju je ranije dodao Sunderlandu, tako da je Britancu pripalo treće mjesto, a Quintanilla he na kraju završio kao četvrti, ispred timskog kolege Shorta.

Uglavnom, iako su prvu polovicu relija bili gotovo pa u drugom planu, tvornički vozači KTM-a su na kraju zauzeli sva mjesta na pobjedničkom postolju. Posebne pohvale, dakako, zaslužuje Australac Toby Price, koji je gotovo senzacionalno pobijedio i 2016. godine, ali su ga nakon toga mučile ozljede. I ovaj put je samo mjesec dana prije početka relija operirao šaku, ali je bez obzira na bolove došao do nove pobjede. Cijelu priču je završio sa stilom, odnijevši uvjerljivu pobjedu na posljednjoj etapi, iako je stao da vidi je li sve u redu s Quintanillom, koji je u tom trenutku ležao u pijesku.

Nakon što je Van Beverenu otkazao pogonski agregat na pretposljednjoj etapi, čast Yamahe je tek donekle spasio Xavier de Soutrait osvajanjem šestog mjesta. Jose Ignacio Cornejo Florimo je završio sedmi, ali to nije nikakva utjeha za momčad Honde, koja ponovo nije zadovoljnija „sudačkim kriterijem“ organizatora. Tu misle na drastičnu vremensku kaznu za njihova vozača Benavidesa i naknadno opraštanje kazne Sunderlandu na KTM-u. No, ta tri kaznena sata za Benavidesa ionako bitno ne mijenjaju na stvari. Honda je sve šanse za pobjedu izgubila onog trenutka kad je izdahnuo agregat dotad vodećeg Brabeca.

Svakako treba pohvaliti našu posadu Daniel Šaškin – Saša Bitterman, koji ne samo da su završili ovo iznimno teško izdanje relija Dakar, nego su ga završili i dosta visoko, kao 35. u kategoriji automobila i ukupno četvrti u svojoj klasi UTV Open. Da im je njihov Can-Am Maverick priuštio koji tehnički problem manje vjerojatno bi se borili i za plasman među prvom trojicom, što je i bila ambicija Šaškina uoči početka relija. Svaka čast, dečki!

KONAČAN POREDAK:

1. T. Price – KTM – 32h:43min.15sek
2. M. Walkner – KTM - + 9.13
3. S. Sunderland – KTM - + 13.34
4. P. Quintanilla – Husqvarna +20.46
5. A. Short – Husqvarna - + 44.10
6. X. De Soultrait – Yamaha - +54.00
7. J. I. Cornejo Florimo – Honda - +1:08.06
8. L. Benavides – KTM - +1:09.10
9. O. Mena – Speedbrain Hero - + 2:08.41
10. D. Nosiglia Jager – Honda - +2:31.53

Van Beverenu je otkazao agregat na Yamahi, a Price ima pobjedu nadohvat ozlijeđene ruke. Ipak, Quintanilla je samo minutu iza njega.

U pretposljednju etapu ovogodišnjeg relija Dakar startalo se u grupama od desetorice vozača. Prvo su krenula desetorica najbržih, koji su jedan drugog radije držali na oku, nego da se pokušaju dati u bijeg. Njihovo taktiziranje je otvorilo prostor Michaelu Metgeu, koji je krenuo u drugoj skupini, da na kraju dana sa Shercom odnese svoju prvu etapnu pobjedu.

Price, Quintanilla i Walkner, prva trojica u ukupnom poretku, su prošli ciljem unutar jedne sekunde. Ali to ne znači da se na pretposljednjoj etapi nije ništa riješilo. Naime, Van Beverenu je 17 km prije kraja etape otkazao agregat njegove Yamahe, pa je tako postalo jasno da će pobijediti vozač KTM-a ili bratske Husqvarne. Ali teško je reći koji.

Preostalo je odraditi još posljednji brzinac od 120 km, a Toby Price (KTM) ima doista minimalnu prednost u odnosu na Quintanillu. U normalnim okolnostima bi se okladili da tih minutu i dvije sekunde Price neće ispustiti iz ruku, ali njegova desna ruka je ozlijeđena i sve više ga boli. Ako još Quintanilla sutra nametne pakleni tempo... A tu je prošlogodišnji pobjednik Mathias Walkner, koji zaostaje 6 minuta i 35 sekundi, što je nevjerojatno mala razlika nakon više od 32 sata utrkivanja. 

U međuvremenu smo doznali zašto su jučer kažnjeni Sunderland i Benavides i tako ispali iz kombinacija za pobjedu. Sunderland je dobio sat vremena kazne pod optužbom da je namjerno oštetio osigurač na Iritrack sustavu za praćenje, kojeg isporučuje organizator, a sve kako bi odgodio svoj start i tako izbjegao da kao prvi krene na etapu. Benavides je pak dobio vremensku kaznu od 3 sata zato što su pronašli dokaze da je na svoju Hondu sakrio dodatne upute za navigaciju.

Šaškin i Bitterman su ponovo jurili i bili 3. najbrži u klasi UTV Open. Na kraju dana su ipak zaradili sat vremena kazne te su spušteni na 7. poziciju, no svejedno su ukupnom poretku napredovali s 5. na 4. mjesto. U generalnom poretku za automobile su se pomaknuli s 39. na 35. mjesto.

Ostala je za odraditi još samo jedna etapa.

Ukupni poredak nakon 9. etape:

1. T. Price – KTM – 32h:43min.15sek
2. P. Quintanilla – Husqvarna +1.02
3. M. Walkner – KTM - + 6.35
4. A. Short – Husqvarna - + 40.01
5. X. De Soultrait – Yamaha - +47.44
6. J. I. Cornejo Florimo – Honda - +1:05.45
7. L. Benavides – KTM - +1:05.50
8. S. Sunderland – KTM - + 1:10.15
9. O. Mena – Speedbrain Hero - + 1:52.20
10. D. Nosiglia Jager – Honda - +2:21.51