Motosport

Lorenzo je Yamahu M1 nježno milovao po guzi. Hondu će morati žestoko šamarati po stražnjici. Hoće li znati?

Već je neko vrijeme jasno da se Honda planira riješiti Pedrose, baš kao što se dalo zaključiti da će Lorenzo i Ducati pokrenuti rastavu. U kontekstu toga je uvijek postojala mogućnost da Lorenzo, to više što je Španjolac, završi u Repsol Hondi. Ali nitko tu opciju nije shvaćao previše ozbiljno. Činilo se da je na listi želja prvi bio Mir, kao rezerva Crutchlow, možda čak i Rea, pa dugo, dugo nitko i tek onda Lorenzo.

I zato njegovo potpisivanje ugovora s Repsol Hondom za 2019. i 2020. djeluje šokantno. Utoliko više što je Lorenzo u posljednje vrijeme pilio naopako i uvijeno sugerirao kako će iduće godine voziti Yamahu M1 za novu satelitsku momčad sponzoriranu od strane malezijskog Petronosa. I u Yamahi su se navukli na tu priču, pokrenuli su kotačiće, te zasigurno neće oprostiti Lorenzu što ih je jeftino iskoristio kao dimnu zavjesu, da može u miru pregovarati s Hondom.

Koliko je ispregovarao? Teško je reći. Šuška se o 4 milijuna eura po sezoni, što bi bilo otprilike tri puta manje od plaće u Ducatiju i skoro četiri puta manje od onog što bi, navodno, od iduće sezone trebao zarađivati Marquez. No, nakon 23 posne utrke s Ducatijem više od toga vjerojatno nije mogao izvući. Jer ugovor je, vrlo vjerojatno, potpisao prije nego je slavio u Mugellu.

Bilo kako bilo, Lorenzo je zalupio vrata Ducatiju i spalio mostove s Yamahom, a sve da bi od iduće godine vozio motocikl koji ne samo da je sušta suprotnost plavom M1 s kojim je osvojio tri naslova, nego ga je vrlo vjerojatno još daleko teži za ukrotiti od Desmosedicija. Pogledajte samo Millera i Rabata koji su se preporodili kad su za ovu sezone navukli kombinezon Ducatija umjesto onaj Honde.

Istina, Yamaha je sad već drugu sezonu u problemima i s te strane je upitno u kolikoj bi mjeri Lorenzo mogao biti doista konkurentan na satelitskom M1. Isto tako, ovogodišnji RC213V je nesumnjivo bolji i malo pitomiji motocikl nego prošlih sezona. Humanije razvija snagu, ima više „konja“ na vrhu, a moguće ga je voziti i malo oblije nego dosad.

Međutim, Honda još uvijek najbolje od sebe daje kad se koči agresivno i prekasno, a gas otvara žestoko i prerano, između čega treba skrenuti poput munje. Što je čista suprotnost stilu s kojim je Lorenzo osvajao svaki od svojih ukupno 5 naslova prvaka. On voli kočiti malo ranije, dugo se „izležavati“ na boku i onda postupno dodavati gas. I sve to raditi tako nježno i glatko...

Ma, zamislite da je MotoGP motocikl žena. Da bi dobio ono što želi, Lorenzo je Yamahu M1 nježno milovao po guzi. Marquez već godinama RC213V divljački šamara po stražnjici. Jer Honda to voli.

Jasno, Lorenzu bi mogle biti od pomoći dvije sezone s Ducatijem, koji preferira donekle slične V putanje kao i Honda. No, ako mu je trebalo toliko da pripitomi Ducati, može li uopće izaći na kraj s divljom Hondom? RC213V treba voziti na samom limitu da bi motocikl uopće funkcionirao, a onda odlaziti i preko granice realno mogućeg da bi se s njime moglo pobjeđivati. I zato su Crutchlow i Pedrosa znali povremeno bljesnuti, no samo je Marquez mogao pobjeđivati u kontinuitetu. Hoće li se Lorenzo, između toliko toga ostalog, moći naučiti i da koristi lakat kao dizalicu kad mu svako malo pobjegne prednja guma?

Bilo kako bilo, Marquez zbog svega toga neće biti previše zabrinut, a Lorenzo jako puno riskira. Možda i više nego kod prelaska na Ducati. A gdje je tu odbačeni Pedrosa? On je sad prvi kandidat za Yamahinu satelitsku momčad koju je „pokrenuo“ Lorenzo.

Vijest da Pedrosa nakon 18 sezona napušta Hondu zasjenjuje špekulacija da Lorenzo dolazi na njegovo mjesto.

Neki će reći da je ova veza ionako predugo trajala, no ne može se poreći da je imala početak iz snova. Pedrosa je s Hondom ušao u svjetsko prvenstvo davne 2001. godine i zajedno su 2003. osvojili naslov u klasu 125, a onda 2004. i 2005. pokorili klasu 250. Po logici stvari je 2006. godine ušao u kraljevsku klasu i vjerojatno nitko tada nije mogao pretpostaviti da će Pedrosa i 2018. voziti Repsol Hondu. No, 2019. neće. Uzajamnim dogovorom, Honda i Pedrosa će ove jeseni prekinuti svoju tad već punoljetnu vezu.

Pedrosa iz Repsol Honde odlazi s titulom najuspješnijeg vozača koji nikad nije osvojio naslov u kraljevskoj klasi. Skupio je ukupno 31 MotoGP pobjedu, a 2008., 2009, 2011. i 2013. je bio viceprvak, ali nikad nije otišao do kraja. Za to vrijeme su za Repsol Hondu naslove osvajali Hayden i Stoner, te čak četiri puta Marquez.

Pritom treba priznati da su na putu do samog vrha Pedrosu često zaustavljale i ozljede. Njegove krhke kosti su prošarane vijcima od titana, a posljednje je zaradio nakon ovogodišnje utrke u Argentini. U Jerezu se sudario s Lorenzom i ozlijedio kuk, da bi u Mugellu pao već u prvom krugu, srušivši tako Nakagamija na još jednoj Hondi.

No, nije da je sve to nužno bilo presudno, baš kao ni činjenica da je tek 12. u ukupnom poretku. Pedrosa je ionako na izlaznim vratima otkad je krajem prošle godine uzde Repsol Honde preuzeo Alberto Puig, njegov bivši menadžer i mentor s kojim se prije koju godinu rastao u svađi.

Postoje teorije prema kojima će 33-godišnji Pedrosa nakon ovoga otići u mirovinu, no on poručuje da je bilo vrijeme za promjenu i da će svoje planove za iduću sezonu obznaniti uoči nadolazeće utrke u Barceloni. Istovremeno se prolomio i glas da bi ga u Repsol Hondi mogao naslijediti, ni manje ni više, nego Jorge Lorenzo. To zapravo i nije tako ludo kao što se čini na prvi pogled, no trenutno i nije vrijedno o tome previše špekulirati. Ionako je samo pitanje dana, ako ne i sata, kada će Honda i službeno obznaniti tko nasljeđuje Pedrosu.

Dvostruka pobjeda Ducatija i Rossi na pobjedničkom podiju, a u Mugellu se svejedno zviždalo. Marquez je pao, a Rossi je sada drugi u ukupnom poretku.

Nakon brojnih kritika sa svih strana (pa tako i ove), i taman nakon što je postalo sasvim izvjesno kako neće produžiti ugovor s Ducatijem, Lorenzo je odvozio fantastičnu utrku u Mugellu. Dok su na vrelom asfaltu skoro svi imali problema s potrošnjom prednje gume i u najtvrđoj smjesi, Lorenzo je uspio sačuvati i gumu srednje tvrde smjese, iako je silovito jurio od početka do kraja.

Bila je to pobjeda u stilu njegovih najboljih dana s Yamahom, što znači da je u Mugellu preuzeo vodstvo odmah nakon starta i nakon toga vozio precizno poput robota, malo pomalo nestajuću na horizontu. Na kraju je imao 6 sekundi prednosti u odnosu na timskog kolegu Doviziosa, što znači da je bio klasa za sebe dok je hitao ka onome što će biti njegova prva pobjeda s Ducatijem, ne nužno i posljednja. A to što je pobijedio baš u Mugellu, na Ducatijevom kućnom pragu, Lorenzu predstavlja dodatno zadovoljstvo i zbog toga nije obraćao pozornost na manjak pljeska i višak zvižduka iz redova uvijek strastvenih talijanskih navijača.

Talijani Lorenzu nisu oprostili „povijest bolesti“ s Rossijem, koji je također stajao na podiju, ali na najnižoj stepenici. A da bi se popeo na nju, morao se hrvati s Iannoneom, otarasivši ga se tek u posljednjem krugu kada je Rossi umalo sustigao i drugoplasiranog Doviziosa, koji je do tog trenutka uništio i stražnju gumu.

Iannone je sa Suzukijem ciljem prošao kao četvrti, sa samo kojom stotinkom prednosti u odnosu na timskog kolegu Rinsa, dok je Crutchlow s Hondom dohvatio 6. mjesto ispred Petruccija na trećem Ducatiju. Vinales je ponovo loše krenuo u utrku i jedva preoteo osmo mjesto Bautisti, dok je poredak prve desetorice zaključio nimalo sretan Zarco.

Marc Marquez je pao u ranoj fazi utrke, nakon čega s oštećenom Hondom nije mogao dalje od 16. mjesta. To znači da je njegova prednost u ukupnom poretku smanjena na 23 boda, s time da mu sad za vrat puše Rossi.

Za razliku od MotoGP-a, pitanje pobjednika u Moto2 klasi je riješeno tek u posljednjem krugu, kada je tada vodeći Baldassarri umalo pao u 5. zavoju i pritom izgubio taman toliko na brzini da ga je Oliveira mogao proći u idućem zavoju, na putu do prve pobjede KTM-a ove sezone. Drugu utrku zaredom je kao treći ciljem prošao Mir, dok je Bagnaia na četvrtom mjestu bio unutar samo pola sekunde za pobjednikom, no svejedno se njegova prednost na vrhu poretka istopila na lako dostižnih 13 bodova u odnosu na Oliveiru.

Moto3 utrka je bila tek nešto manje kaotična nego prošle sezone, ali svejedno su prva trojica prošla ciljnom crtom u petom najmanjem razmaku u povijesti najslabije klase. Timski kolege Martin i Di Giannantonio su sa svojih Hondama bili brži od Bezzecchija na zavojitim dijelovima staze, ali ovaj je to nadoknađivao sirovom snagom KTM-a na dugačkoj ciljnoj ravnici. Tako je i na izlasku iz posljednjeg zavoja posljednjeg kruga Bezzecchi bio treći, ali je odmah potom iskoristio zavjetrinu Di Giannantonia i probio se ispred njega hvatajući zavjetrinu Martina. Na kraju je Bezzecchi bio kratak tek za dužinu prednjeg kotača, odnosno Martin je pobijedio s 19 tisućinki prednosti, dok je trećeplasirani Di Giannantonio kasnio samo 43 tisućinke. Njih trojica vode i ukupnom poretku unutar samo 8 bodova razlike, s time da je tu Bezzecchi mrvicu ispred Martina.

Rezultate utrka pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 6 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 95 bodova
2. V. Rossi – Yamaha - 72
3. M. Vinales – Yamaha – 67
4. A. Dovizioso – Ducati - 66
5. J. Zarco – Yamaha – 64

Moto2
1. F. Bagnaia – Kalex – 111 bodova
2. M. Oliveira – KTM – 98
3. L. Baldassarri – Kalex – 84
4. A. Marquez – Kalex – 78
5. X. Vierge – Kalex – 59

Moto3
1. M. Bezzecchi – KTM – 83 boda
2. J. Martin – Honda – 80
3. F. Di Giannantonio – Honda – 75
4. A. Canet – Honda – 61
5. A. Migno – KTM - 56

Moto3 utrke su skoro uvijek neizvjesne, a nerijetko i doista spektakularne. Bio je to itekako slučaj i u Le Mansu gdje je češki veteran Kornfeil čudesno pilotirao u pretposljednjem krugu.

Nema sumnje da MotoGP klasa predstavlja vrhunac motosporta. Neki će reći da se radi o Formuli 1 na dva kotača, no to je zapravo nepravedno jer je MotoGP, po našem skromnom sudu, bitno zanimljiviji format utrkivanja od elitističke procesije na 4 kotača. No, nerijetko, i po broju pretjecanja i po neizvjesnosti, kraljevska klasa djeluje skoro kao uspavanka nakon jutarnje akcije u najslabijoj Moto3 kategoriji.

Tako je bilo i proteklog vikenda u Le Mansu, kada je uz uobičajenu neizvjesnost, Moto3 utrka ponudila i doista spektakularan rasplet. Pripadajuće akcijske fotografije su u donjoj galeriji, ali dopustite nam da prvo stavimo stvari u kontekst.

Dakle, u posljednji zavoj pretposljednjeg kruga, unutar jedva nešto više od jedne sekunde razmaka, ulazi čak osmorica vozača. Među njima Enea Bastianini pada, a njegova se Honda, izvaljena na boku, prepriječila KTM-u Jakuba Kornfeila. U tom trenutku češki vozač u odlučuje otpustiti kočnice i umjesto toga dodati gas, prepoznavši u posrnuloj Hondi skakaonicu.

Zahvaljujući tome što trenira motokros, Kornfeil svoju jubilarnu 150. utrku nije završio padom, nego je, držeći gas otvorenim, ostao na kotačima i nakon što je u duboki šljunak sletio ukoso na prednjem kotaču. Ležerno je pogledao preko ramena i vratio se na stazu, te završio utrku na 6. mjestu. Telemetrija pokazuje da je letio deset metara, pa ne čudi da je pri doskoku slomio karbonsko sjedalo. Kasnije je izjavio da ga u posljednjem krugu nisu boljeli testisi, nego penis, a ako je s njim slomio to karbonsko sjedalo, onda češki vozač zaslužuje i utoliko veći respekt.

Fotografije njegovog leta pogledajte u donjoj galeriji, a kao bonus vam donosimo i fotografije iz pretposljednjeg zavoja posljednjeg kruga, gdje se Di Giannantonio (#21) uspio probiti u vodstvo ispred Bezzecchija (#12), koji na izlasku žestoko dodaje gas i biva katapultiran s KTM-a, pri čemu se u njegov motocikli zalijeće Martin (#88). Za vrijeme snimanja ovih fotografija nitko nije ozbiljnije ozlijeđen.

Ako želite vidjeti više takve akcije, možda ne bi bilo loše da u nedjelju 3. lipnja koju minutu prije 11 prebacite na SportKlub TV i uživate u Moto3 utrci. Prošle godine je na toj stazi Tony Arbolino, nakon 20 krugova borbe, kasnio nepune 3,5 sekunde za pobjednikom, a svejedno završio na tek 21. mjestu.

Marquez je glatko pobijedio u utrci u Le Mansu, koju su obilježili padovi. Rossi se vratio na pobjedničko postolje.

Izuzmemo li to što je Marquez već na pola puta da obrani naslov, ova MotoGP sezona je doista prevrtljiva i prepuna turbulencija. Uzmite samo da je Vinales u Le Mansu prošao ciljem kao tek 7. i svejedno se popeo na drugu poziciju u ukupnom poretku, iako osim onog drugog mjesta u SAD-u nema nijedan plasman bolji od 5. mjesta. Ne čudi onda što Marquez ima prednost od čak 36 bodova, dok Vinalesa na drugom i Doviziosa na sad tek devetom mjestu ukupnog poretka dijeli samo 13 bodova. Ako ništa drugo, mogla bi to biti neizvjesna borba za naslov viceprvaka.

Baš kao i u Jerezu, Lorenzo se iz drugog startnog reda uspio odmah probiti u vodstvo, dok se Iannone progurao na treću poziciju, ali pao već u 6. zavoju. Koju minutu kasnije je Dovizioso uspješno napao timskog kolegu Lorenza i on preuzeo vodstvo, da bi samo nekoliko zavoja kasnije otišao mrvicu preširoko i pao. Pet minuta kasnije je na sličan način pogriješio Zarco dok je držao drugo mjesto i tako padom razočarao francusku publiku, nakon što ih je dan ranije razveselio osvajanjem prve startne pozicije.

Zahvaljujući padovima trojice vozača ispred sebe, ali i toga što je Lorenzo uništavao svoje mekane gume, Marquez se bez previše stresa našao u vodstvu. Istina, i on je u jednom trenutku umalo pao u Dunlop šikani, ali se poslužio laktom kao polugom i još jednom majstorski spasio iz nemoguće situacije. Marquez je jedini odabrao tvrdu smjesu stražnje gume i zbog toga je i u poznim krugovima uspio držati Petruccija na sigurnoj udaljenosti. Rossi je prošao ciljem kao treći, što mu je prvo postolje još od Katara, dok je Miller, s drugim Pramac Ducatijem, dogurao do četvrtog mjesta.

Dvostruko ozlijeđeni Pedrosa se postupno probio na 5. mjesto, dok je Lorenzo lagano potonuo na 6. poziciju. Već spomenuti Vinales je bio sedmi, a junak dana bio je Crutchlow, koji je na kvalifikacijama imao težak pad te je tek u nedjelju ujutro pušten iz bolnice da bi s potresom mozga i laganim unutarnjim krvarenjem dohvatio bodove za 8. mjesto. Aleix Espargaro s Aprilijom i Alex Rins sa Suzukijem zaključuju poredak prve desetorice.

Slijedi utrka u Mugellu, gdje bi Dovizioso mogao biti na štihu, no Marquez je u takvoj formi da je favorit gdjegod se pojavi. Tri pobjede u nizu su najbolja potvrda toga.

A do svoje treće pobjede ove sezone je došao i Bagnaia u klasi Moto2. Talijan je od samog početka držao utrku pod kontrolom i bio taman dovoljno brži od Alex Marqueza da ga je ovaj mogao pratiti samo pogledom. Iza Marqueza je kao treći ciljem prošao njegov timski kolega Mir, kojem je to bi prvi od vjerujemo mnoštva podija u klasi Moto2, dok je četvrto mjesto osvojio Schrotter. Njegov timski kolega Xavi Vierge je ima probleme s pumpom za gorivo prije starta, pa je umjesto sa zaslužene druge startne pozicije u utrku morao krenuti s 35. mjesta da bi u junačkom proboju dohvatio 5. mjesto. Oliveira je s KTM-om bio šesti, ali i to mu je bilo dovoljno da se popne na drugo mjesto u ukupnom poretku nakon što je Baldassarri utrku završio padom.

Utrke u klasi Moto3 su i obično rana poslastica dana, no ovaj put nije bilo samo do kraja neizvjesno, nego i u najmanju ruku spektakularno. Premotat ćemo priču odmah do posljednjeg zavoja pretposljednjeg kruga kada je u vodećoj skupini pao Bastiannini, da bi Kornfeil s KTM-om naletio na njegovu položenu Hondu i iskoristio je kao skakaonicu. Iako je letio kakvih desetak metara i pod kutom u duboki šljunak sletio na prednji kotač, Kronfeil ne samo da nije pao, nego je mirno nastavio dalje i završio kao šesti, što mu je jedan od boljih plasmana u dugačkoj karijeri.

Već bi i sve to bilo vrijedno dugog pamćenja, u pretposljednjem zavoju posljednjeg kruga je uslijedila nova drama. Di Giannantonio je tijesno preuzeo vodstvo Bezzecchiju, koji nakon toga malo previše agresivno dodaje gas i biva katapultiran visoko u zrak. U njegov KTM se zaliječe Martin s Hondom, što znači da su pala dvojica vodećih u prvenstvu. I to nije sve, jer samo nekoliko trenutaka nakon što je Di Giannantonio kao prvi prošao ciljem, direkcija utrke objavljuje (predugo čekanu) odluku da je zbog ranijeg presijecanja šikane kažnjen s 2 sekunde. To znači da je Di Giannantonio spušten na 4. poziciju, pa je tako, ni krivom ni dužnom, pobjeda dodijeljena Arenasu. Drugi je bio njegov timski kolega Mingo, a treći Ramirez.

Rezultate svih utrka pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 5 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 95 bodova
2. M. Vinales – Yamaha – 59
3. J. Zarco – Yamaha – 58
4. V. Rossi – Yamaha - 56
5. D. Petrucci – Ducati – 54

Moto2
1. F. Bagnaia – Kalex – 98 bodova
2. M. Oliveira – KTM – 73
3. A. Marquez – Kalex – 67
4. L. Baldassarri – Kalex – 64
5. M. Pasini – Kalex – 58

Moto3
1. M. Bezzecchi – KTM – 63 boda
2. F. Di Giannantonio – Honda – 59
3. A. Canet – Honda – 56
4. J. Martin – Honda – 55
5. A. Migno – KTM - 45

Nakon što je odbio prvu ponudu, Dovizioso je potpisao novi izdašniji ugovor s Ducatijem do kraja 2020.

Prvi prijedlog ugovora se Doviziosu čini premršavim, pa je Ducati u međuvremenu malo podebljao svoju ponudu. Iako je sve trebalo biti riješeno tek oko utrke u Mugellu, smirenom Doviziosu se nova ponuđena brojka toliko svidjela da je odmah pozvao svog menadžera i sve formalnosti riješio u Le Mansu. Novi ugovor ga veže do 2020. godine, što znači da će iza sebe imati osam sezona s Ducatijem (otud ovih 04 + 04 s fotografije).

Zanimljivo je da je potom izjavio kako se čini logičnim da mu novi timski kolega bude Petrucci ili Miller. Tek je na inzistiranje novinara procijedio da neće imati ništa protiv ako se Ducati ipak dogovori s Lorenzom oko nastavka suradnje.

Navodno je imao i ozbiljnu ponudu od Honde, a iako su svi očekivali da će jednom kad Dovizioso donese konačnu odluku ostale stvari same pasti na svoje mjesto, lako je moguće da će se preostala mjesta u tvorničkim momčadima početi popunjavati tek nakon što Lorenzo odvagne između Ducatija i vjerojatno Suzukija. A njemu kao da se ne žuri.

Popunjena su još dva mjesta na preostalim tvorničkim momčadima za iduće sezone. Još malo pa nestalo.

Nijedno od ovih imenovanja nije nešto posebno neočekivano, pa onda ona neće ni izazvati veće potrese u daljnjem rasplitanju situacije po pitanju popunjavanja sve manjeg broja mjesta u tvorničkim MotoGP momčadima za iduće dvije sezone.

Dakle, Rins je sa Suzukijem potpisao novi ugovor koji ih veže sve do kraja 2020. godine. To se činilo poprilično izvjesnim još krajem prošle sezone, kada je Rins počeo prijetiti najboljima, a zapečaćeno na ovogodišnjoj utrci u Argentini kada je osvojio treće mjesto. Oči bode što Španjolac uz to jedne treće mjesto broji i tri odustajanja ove sezone, no to očito nije pokolebalo vodstvo momčadi Suzuki.

S druge strane, male su šanse da će produžiti ugovor s Iannoneom, iako je on ove sezone bolja polovica momčadi, s dva treća mjesta na dvije posljednje utrke. Postoje šanse da na njegovo mjesto dođe Lorenzo, no isto tako se šire glasine da Suzuki razmišlja i nekom mlađem (i jeftinijem) talentu.

Koju garažu dalju, Aleix Espargaro je do 2020. godine upravo potpisao vjernost s Aprilijom. Iako je ove godine na praktično svakoj utrci imao tehničkih problema, stariji brat Espargaro je uvjeren da je RS-GP spreman za velike stvari. Umjesto Reddinga, iduće godine bi mu timski kolega mogao biti Petrucci, pod uvjetom da Talijan ne preseli iz Pramaca u tvorničku momčad Ducatija, koja još nema potpis nijednog vozača za iduću sezonu. Uskoro bi trebalo biti poznato jesu li se uspjeli dogovoriti s Doviziosom, a tek nakon toga kreću eventualni pregovori s Lorenzom.

Marquez bi vjerojatno pobijedio sve da i nije došlo do lančanog sudara Doviziosa, Lorenza i Pedrose.

Ovogodišnja utrka u Jerezu će se pamtiti po incidentu u 18 krugu. Dovizioso je u zavoju broj 6. napao tada drugoplasiranog Lorenza i pritom preduboko kočio izbacivši i sebe i Lorenza iz idealne putanje. Pedrosa je to vidio kao priliku za napad s unutarnje strane, no Lorenzo je baš u tom trenutku oštrije skrenuo ne bi li se vratio na unutarnji rub zavoja. Došlo je do poprilično žestokog sudara nakon kojeg je Pedrosa katapultiran visoko u zrak, dok se Lorenzo odbio u Doviziosa sa svoje vanjske strane.

Iako svaki od sudionika snosi mali dio krivnje za ono što se dogodilo, zapravo je to bio splet nesretnih okolnosti. Ionako ozlijeđeni Pedrosa je i dobro prošao sa samo natučenim kukom, dok su kod Lorenza puno izraženije duševne boli. Bila je to prva utrka sezone u kojoj je vozio dostojnog svog imena, te je nakon sjajnog starta čak i vodio punih 7 krugova. No, najviše je u cijeloj priči izgubio Dovizioso koji nakon ovog pada, kao aspirant za osvajanje naslova, broji 24 boda zaostatka za Marquezom. Za utjehu mu može poslužiti činjenica da se na stazi koja ne odgovara ni njemu, ni Ducatiju, borio za drugo mjesto, što pokazuje da je primjetno napredovao u odnosu na prošlu sezonu.

Marquez je već dotad imao dvije sekunde prednosti u odnosu na spomenuti trojac, te je bio na sigurnom putu do nove pobjede. Doduše, i on je malo prije toga imao kritičan trenutak, kad je naletio na šljunak kojeg je Luthi prilikom pada izbacio na stazu. Marquezu je u tom zavoju, koji se prolazi s više od 150 km/h, žestoko pobjegao stražnji kraj, ali se majstorski, sasvim u svom stilu, spasio od pada.

Zarco je u trenutku lančanog sudara bio taman dovoljno daleko da uspije izbjeći Pedrosin srušeni motocikl i onda bez ikakvog stresa dođe do bodova za drugo mjesto, ali i do druge pozicije u ukupnom poretku. Neizvjesno je bilo samo tko će od četvorice zainteresiranih zauzeti najnižu stepenicu pobjedničkog postolja. Najbržim se pokazao Iannone, koji je tako drugu utrku zaredom sa Suzukijem došao do trećeg mjesta i to ispred Petruccija, Rossija i Millera. Vinales se hrvao s Bautistom za tek 7. mjesto, iz čega bi se dalo zaključiti kako je tvornička Yamaha i na novom asfaltu još uvijek u korničnim problemima s držanjem i potrošnjom guma, a koji su postali očiti prije godinu dana na istoj stazi.

Rookie Morbidelli je osvajanjem devetog mjesta došao do najboljeg rezultata kratke MotoGP karijere, dok je poredak prve desetorice zaključio testni vozač Mika Kallio, koji je s razvojnim prototipom budućeg KTM-ovog motocikla ponovo imao to zadovoljstvo da bude bolji od tvorničkih vozača Red Bull KTM-a.

U klasi Moto2 je Lorenzo Baldassarri preuzeo vodstvo u drugom krugu i na putu do svoje druge pobjede u karijeri nametnuo tempo kojeg nitko nije mogao do kraja slijediti. Doduše, jedno vrijeme ga je pritiskao Oliveira s KTM-om, ali on se i malo potrošio u proboju s 14. startne pozicije, tako da je bio relativno zadovoljan i osvajanjem drugog mjesta. Ukupno vodeći Bagnaia je završio treći, malo ispred Viergea, dok je poredak prve petorice zaključio Pasini. Alex Marquez je pao sredinom utrke i tako izgubio korak u borbi za željeni naslov.

Klasa Moto3 je ponovo ponudila najzanimljiviju utrku dana, s time da će se i tu najduže pamtiti višestruki sudar u istom zavoju broj 6 kao i u MotoGP klasi. U ovom slučaju su na tlu završila i tri najveća favorita za osvajanje karijere. Aron Canet je pogriješio na kočenju i srušio dotad ukupno vodećeg Martina, ali i Bastianinija, a kolateralna žrtva je bio i Arbolino, koji je dotad vozio utrku svoje karijere.

Iz tog kaosa su neokrznuti izašli samo Öettl i Bezzecchi koji su ostali nerazdvojni do samog kraja. Öettl je s manje od 6 stotinki prednosti došao do prve pobjede u karijeri dok je Bezzecchi osvajanjem drugog mjesta preuzeo vodstvo u ukupnom poretku. Treći je ciljem prošao odličan rookie Lopez, no nakon toga je kažnjen pomicanjem za jedno mjesto unazad zbog vožnje izvan granica staze. Tako je treće mjesto naslijedio Ramirez, što znači da su na sve tri stepenice pobjedničko podija bili vozači KTM-a.

Rezultate utrka pogledajte u donjoj galeriji, uz napomenu da se iduće utrke u Le Mansu voze 20. svibnja.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 4 utrke)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 70 bodova
2. J. Zarco – Yamaha – 58
3. M. Vinales – Yamaha – 50
4. A. Iannone – Suzuki - 47
5. A. Dovizioso – Ducati – 46

Moto2
1. F. Bagnaia – Kalex – 73 boda
2. L. Baldassarri – Kalex – 64
3. M. Oliveira – KTM – 63
4. M. Pasini – Kalex – 58
5. A. Marquez – Kalex – 47

Moto3
1. M. Bezzecchi – KTM – 63 boda
2. J. Martin – Honda – 55
3. A. Canet – Honda – 48
4. F. Di Giannantonio – Honda – 46
5. F. Öettl – KTM - 35